Iako je identifikovano više od 20 gena koji mogu da se dovedu u vezu s debljinom, zna se da se naslijeđuje samo sklonost ka gojaznosti. Svakog dana iz medicine stižu potvrde da se neka bolest naslijeđuje u većoj ili manjoj mjeri, otkrivaju se geni odgovorni za prenošenje bolesti u jednoj porodici, ali, s druge strane, sve više se izdvaja medicinski stav da se neke bolesti, iako nasljedne, ne moraju obavezno dobiti, odnosno da se naslijeđuju samo sklonosti ka oboljenju.
Zdravim načinom života, češćim i redovnim kontrolama ili sistematskim pregledima, kojima bi se eventualna bolest otkrila u što ranijem obliku, ona se može potpuno izbjeći ili bar umanjiti njene posljedice.
Gojaznost i nasljedne bolesti
U medicini je prihvaćen aktivan stav, bilo da je riječ o naslijeđivanju gojaznosti, zdravstvenih problema s venama ili ozbiljnih bolesti srca, dijabetesa ili raka. Ali u svakodnevnom životu još uvijek se, na primjer, za gojaznost, najčešće kao opravdanje ističu naslijeđeni geni. Dokazano je da je, u zavisnosti od tipa gojaznosti, naslijeđe krivo od 30 do 70 posto slučajeva.
Identifikovano je više od 20 gena koji mogu da se dovedu u vezu s promjenama masnih depoa u organizmu čovjeka. U stvari, nasljeđuje se sklonost ka gojaznosti, a ne gojaznost kao takva. Ljekari koji se bave bolestima krvnih sudova ističu značaj naslijeđa u ovoj oblasti. Naslijeđeni slabi krvni sudovi su sve veći faktor rizika, pa je ovo jedan od razloga što se starosna granica u slučaju moždanog udara spušta ka mlađem životnom dobu.
Uticaj naslijeđa kod bolesti srca i krvnih sudova nije dokazan, ali je nepobitno da uz debljinu, šećernu bolest, previše masti u krvi, pušenje, stres, depresiju i sjedelački način života, naslijeđe postaje vrlo značajan faktor rizika. U porodicama u kojima je već neko umro od infarkta srca ili šloga važno je zabraniti pušenje i uvesti obaveznu rekreaciju. Kada su u pitanju bolesti vena, ljekari takođe prihvataju značaj naslijeđa.
Dovoljno je da jedan roditelj ima probleme s venama, pa da ovaj problem bude izražen kod dječaka u 25, a kod djevojčica u 60 posto slučajeva. Prvi znaci slabih vena ispoljavaju se već u mladosti, kada se dijete ili mlad čovjek žali na težinu u nogama i njihovo oticanje poslije dužeg stajanja. Na gene se u ovom slučaju teško može uticati pa ljekari savjetuju što više kretanja, šetnje, plivanja, vožnje bicikla, ali i nošenje elastičnih čarapa kojima se poboljšava cirkulacija venske krvi. Savjetuje se i izbjegavanje sunčanja, a posebnu pažnju treba pokloniti tjelesnoj težini.
Dokazan uticaj gena najočitiji je u porodicama s šećernom bolešću. Dok kod dijabetesa tipa jedan geni mogu ukazati na njegovu pojavu, dotle kod inzulin nezavisnog, ili dijabetesa tipa dva, ova bolest može biti potpuno otklonjena ili odložena za duboku starost. Zato je dobro znati da debele osobe povećavaju rizik od nastanka dijabetesa za 20 posto. Više su ugrožene žene koje su u doba trudnoće imale povećane vrijednosti šećera u krvi i koje su rodile bebu težu od 4,5 kilograma. Poslije trudnoće ove žene treba da budu svjesne rizika i da brinu o svojoj težini, ali i o kretanju i izloženosti stresu.
