Nazivi biljke

Familija: Cruciferae
Narodni: Gorušica bijela
Latinski: Sinapis alba
Ljekarski: Semen sinapis albae
Engleski: White mustrad
Njemački: Weisser senf
Talijanski: Senape bianca
Francuski: La moutrade

Nalazište:

Raste kao korov na poljima i livadama, napuštenim mjestima, među žitom i po vrtovima.

Opis:

To je uspravna, jednogodišnja, do 60 cm visoka stabljika, s lišćem perasto urezanim poput lire. Svi su dijelovi biljke bodljikavo dlakavi. Cvate žutim cvjetovima koji se razvijaju u produženi cvat. U komuški su svijetle i smeđaste sjemenke. Pri dužem žvakanju, biljka u ustima pali.

Sadrži:

Oko 4% glikozida sinigrina, oko 1% eteričnog ulja, sinapinsku kiselinu, holin, 25-35% masnog ulja, oko 19% sluzi, 25% bjelancevina, u tragovima stearinske i arachinske kiseline.

Bere se:

Ljeti, dok je stabljika još zelena, i to noću, dok se komuske ne otvore i sjemenke ne prosipaju. Grane se suše 8 dana, a sjemenke poste se izljušte iz mahuna, suše se dalje, pa se zatim dobro zatvore.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Sluzi kao podražajno sredstvo da izazove priliv krvi (crvenilo), sto pomaže kod reume, išijasa, neuralgije, upale porebrice i upale trbušne opne (peritonitis), a koristi protiv Ietargije (sanjivosti), epilepsije(padavice), hidropsa, bronhitisa i uzetosti. Kažu da pomaže i astmatičarima, a u narodu je, pomiješanu s medom, primjenjuju protiv tupavosti.

U ljekarnama se dobiva Farina sinapis (gorusicino brasno), Charta sinapis (gorusicin papir) i Spiritus sinapis (gorusicin alkohol). Brašno je žućkasto-zelenkaste boje. Pomiješano s vodom daje kasu za obloge: koza se na mjestu predviđenom za oblog namaže uljem, da se izbjegnu opekline, zatim se lanena krpa namočena u gorušicinu kasu privije na to mjesto i sve se omota suhom plahtom.

Oblog se drži 5, 10, ili najviše 15 min., a kad se skine, koza se opere mlakom vodom da na njoj ne zaostane komadić gorušice koji bi izazvao opeklinu i ranu. Nakon pranja koza se još namaže uljem da se na njoj ne stvore plikovi. Kasa se priprema tako da se 2 šake gorušicina brašna smiješa u 1 litri vode tjelesne ili sobne temperature. Kad pare iz kase počnu štipati za nos, namoči se u njoj lanena krpa.

Voda ne smije biti toplija, jer se samo pri spomenutoj temperaturi odvaja ona ljuta esencija koja uzrokuje crvenilo. Oblog se stavlja samo jednom dnevno, i to u dogovoru s liječnikom. On ce dati upute i za primjenu gorušicina papira i alkohola, koji se primjenjuju slično i u istu svrhu.

U slučaju kome, udara kapi (apopleksije), reume i grčeva dobro je močiti noge ili ruke u vodi kojoj je dodano, na 1 litru, 30–40 g svježeg brašna gorušice. Da se ublaži podražaj gorušice, ako je upotrebljavaju djeca ili osjetljivi ljudi, žlicom se po kasi na krpici ravnomjerno pospe brašnom od sam1jevena lanenog sjemena, jer ono svojom sluzi i masnim uljem ublažuje bol i sprečava opekotine. Uz hren, ulazi i gorušica u sastav vina protiv skorbuta i u sastav poznate »Samoborske mustarde«.

Čaj se priprema tako da se 60 g stučenog sjemena gorušice, 60 g naribanog hrena i 30 g limunove kore popari s 2 dl kipuće vode i zatim hermetički zatvori. Posto odstoji 20 sati, uzima se po 1 šalica, triput dnevno, radi lakšeg mokrenja i liječenja bubrega. Kažu da koristi i protiv šećerne bolesti. Zasladi se medom. Pri unutarnjoj upotrebi potreban je velik oprez, jer ulje gorušice sadrži alil-izo-tiocianid, pa je otrovno i, ako se nerazumno upotrebljava može biti ubitačno: u razrjeđenju od 1:300.000 zaustavlja razvoj vecine bakterija. Zato bezuvjetno valja savjetovati s Iiječnikom.

Protiv reume, ima alkohola gorušice, primjenjuju se za masazu i mazanje različite emulzije, masti i linimenti koji sadrže gorušicu. Time se izaziva priliv krvi u oboljelo mjesto, pa se ono bolje hrani, lakše obnavlja i oslobađa štetnih sokova.