Nazivi biljke

Familija: Compositae
Narodni: Pelin divlji
Latinski: Artemisia vulgaris
Ljekarski: Herba artemisae
Engleski: Mugwort
Njemački: Efifus gemeiner
Talijanski: Abrotano dei campi
Francuski: L’ artemisie des champs

Nalazište:

Raste posvuda kao korov, najčešće kraj puteva.

Opis:

Perasti su listovi kopljasto urezani, odozgo tamnozeleni, a odozdo bijeli, vrlo dlakavi, čime se bitno razlikuje od vrtnog pelina, od kojega je i manje gorak. Drvenast korijen dijeli se na kraju u više dugih korijenčića. Korijen, iznutra bijel, miriše po zemlji. Zeljasta je stabljika uspravna, visoka 1-1,5 m. Lišće je jajoliko, a cvjetovi tvore grozdaste cvatove.

Sadrži:

Gorke i aromatične tvari, koje nalazimo kod ostalih vrsta pelina, samo su slabije gorčine.

Bere se:

Cvate u proljeće, pa se vrhovi mladih grančica u cvijetu i lišće beru potkraj svibnja.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

U slučaju strijelne rane treba svježu bi1jku namočiti u vino, a suhu u pola vode i pola vina, pa pošto odstoji 15min., istisnuti iz nje sok. Pije se dvaput dnevno po 1 velika žlica, mlaki se sok ukapa u ranu, a čajem od suhog lišća rana se ispire. Divlji pelin namočen u vrućoj vodi, i još topao stavljen na pupak rodilje, izaziva trenutno izbacivanje posteljice nakon poroda. U slučajevima padavice, kod djevojaka u pubertetu, kad počinje menstruacioni ciklus, i kod žena u klirnakteriju, kad ciklus prestaje, živci su jako podraženi, divlji pelin na njih blagotvorno djeluje. Za tu se svrhu u lipnju procvjetali vrhovi s listićima preliju u čistoj staklenki konjakom; dobro zatvoreno ostavi se to 4-6 dana na suncu, a zatim procijedi kroz čistu lanenu krpu. Tako se dobiva esencija od divljeg pelina. Uzima se triput dnevno po 15, 20 ili 30 kapi (prema uzrastu). Osobito je djelotvoran svježi pelinov korijen.

Prašak od suhog korijena može se uzeti dvaput dnevno, i prije i poslije napada, i to svaki put koliko stane na vršak noža, zaliven s malo slatke vode. Djeci se smije dati samo 2, najviše 4 g u 24 sata. Nakadi li se soba dimom divljeg pelina, nestat će iz nje muhe i komarci. Privezan za tabane, divlji pelin uklanja otok nogu. Protiv ispadanja debelog crijeva treba jednake dijelove divljeg pelina i divizme (Verbascum thapsus) popariti vrućim vinom, i na to sjesti dok je još toplo. Tinktura se priprema tako da se sok istisnut iz korijena divljeg pelina moči 7-10 dana u jednakoj količini konjaka, zatim odlije i filtrira. Pije se triput dnevno po 5-10 kapi na šećeru, radi jačanja probavnog trakta. Slabe i uzete dobro je masirati vinom u kojemu se močio divlji pelin s jednakim dijelovima kamilice (Flores chamomillae) i kadulje (Salvia officinalis).

Nježne grančice s listićima, poparene kipućom vodom, daju čaj, koji služi za kupke i obloge protiv gihta, reume i umora nogu. Najdjelotvornije su niti korijena, koje ispiranjem mnogo gube, pa ih treba, kao i korijen, oprati brzo, očistiti pri tom četkicom, zatim što brže sušiti i spremiti u boce od tamnožutog stakla, da se zaštite od svjetla i zraka. Ipak, i uz najbolje čuvanje, djelotvornost se korijena ne može održati duže od pol godine, i što je svježiji, to bolje djeluje.