Nazivi biljke

Familija: Rosaceae
Narodni: Šipak
Latinski: Rosa canina
Ljekarski: Cynosbati fructus
Engleski: Brier hip
Njemački: Hecken rose
Talijanski: Rosa selvatica
Francuski: Le roiser

Nalazište:

Raste u vrtovima, uz živice i plotove, uz putove, na rubovima šuma, po pašnjacima i kršu.

Opis:

To je do 2 m visok trnovit grm. Listovi su jajoliki, naizrnjenični, na peteljkama, nepoprano perasti i oštro nazubljeni. Veliki cvjetovi, bijelo-ružičaste boje, stoje pojedinačno. Plod je crvena, jajolika boba, slatko-kisela okusa, pomalo ciporao Bobe su pune C vitamina. Zbog mnoštva dlaka mogu proizvesti nesnosan svrbež.

Sadrži:

Natrij, tanin, oko 1700mg vitamina C, mnogo vitamina P, 12-18 mg % provitamina A (karotena), oko 0,02 mg % vitamina B2i vitamina K, zatim flavonoid, 3% limunove i jabučne kiseline, oko 10% pektina, do 15% šećera, malo masnog ulja i vrlo malo eteričnog ulja. U lišću ima oko 0,4% vitamina C.

Bere se:

Cvate u lipnju i srpnju. Tada se sabiru cvjetovi. Plod se bere u jesen, a upotrebljava se svjež i osušen, dok je još nepotpuno zreo. Sasvim nezreo, zelen i tvrd, kao i prezreo, tamno i mutno crven i mekan, plod nije ljekovito. Bere se po suhom i lijepom vremenu i odmah prerađuje ili suši. Upotrebljava se i list. Od latica se, zajedno s laticama nekih drugih mirisnih ruža, pravi slatko ili džem od ruža.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Od šipkova ploda ili od samih njegovih sjemenki – kuhanih 5 min. u ½ I vode, dobiva se izvrstan čaj za ublaživanje bolova. Isti čaj čisti žučni i mokraćni mjehur i bubrege od pijeska i kamenaca. Stimulira mokrenje, regulira izmjenu tvari.

Dobro oprane i zatim osušene zdrobljene plodove i sjemenke treba močiti oko 6 sati u hladnoj vodi da se izluže, pa ih u toj vodi kuhati % sata, procijediti, tom odvaru dodati 1 veliku žlicu meda, malo cimeta, nekoliko gorkih badema i jednaku količinu mlijeka, te ostaviti da još jednom zakipi. Piju se 1-2 šalice dnevno. To je vrlo dobro sredstvo za jačanje starijih ljudi, osobito ako se kombinira sa šipkovom Ijekovitom želučanom tinkturom. Ta se tikntura priprema od jedne dobre šake suhih plodova bez sjemenki, namočenih u 2 I rakije ili konjaka, s 250 g bijelog kandisa. U slučaju neželjenog mršavljenja ta se tinktura uzima naizmjenično s nekoliko kapi pelina.

Čaj od šipkovih cvjetova blago sužava krvne žile, pa se preporuča tuberkuloznima koji pomalo krvare iz pluća. U slučaju napada žučnih kamenaca dobro djeluje ako se pije dosta topao. Priprema se tako da se 1 velika žlica cvijeta popari s 2 dl ključale vode, i nakon 5 min. procijedi. Zasladi se medom i pije se triput dnevno po 1 šalica.
Šipak daje organizmu otpornost prema mnogim bolestima, a u kombinaciji s drugim ljekovitim čajevima ima višestruku primjenu.

Dobro je 1 veliku žlicu zdrobljenog šipka kuhati 15 min. u 3 dl vode, dodati 3-4 lista paprene metvice (Mentha piperita), poklopiti i nakon 2 sata procijediti. Zaslađen medom taj se čaj pije umjesto vode u toku dana, osobito prije spavanja, i daje dobar, dubok i miran san.

Radi lakšeg mokrenja treba 3 velike žlice mješavine od po 20 g šipka, borovice (Fructus juniperi), zečjeg trna (Ononis spinosa), kukuruzne svile (Zea maydis) i peteljki višanja (Prunus cerassus) kuhati 5 min. u ½ l vode, zatim to ostaviti da stoji 3 sata pa procijediti i zasladiti medom. Pije se umjesto vode u toku dana.

Tinkturom šipka maže se tjeme radi liječenja od neuralgije i jačanje kose. Slatko od šipkovih latica koristi prsobolnima. Uzima se triput dnevno po 1 kavska žličica, a svakoj se žličici doda prašak od preslice, koliko stane na vršak noža. Zbog svoje ljekovitosti preporučuje se i pekmez od šipka. Za pekmez se upotrebljavaju mesnati dijelovi, a koštice, oprane od dlaka, kuhaju se kao čaj protiv groznice, hripavca, vodene bolesti i drugo.