Nazivi biljke

Familija: Solanaceae
Narodni: Velebilje
Latinski: Atropa belladonna
Ljekarski: Belladonnae folium, radix
Engleski: Belladona
Njemački: Tollkirsche
Talijanski: Belladona
Francuski: La belladonne

Nalazište:

Raste po planinskim šumama, vlažnim, vapnenastim, pustim kamenjarima i krčevinama.

Opis:

To je oko 1 m visoka, razgranata, uspravna stabljika, s eliptičnim ili dugoljasto jajolikim zašiljenim listovima kratkih peteljki. Iz pazušaca listova izlaze zvonoliki, smeđe-ljubičasti cvjetovi na isto tako kratkim peteljkama. Plod su u početku zelene, a kada dozru, sjajne tamno ljubičasto-crne bobe, pune ljubičastog soka, u kome se nalaze sjemenke.

Sadrži:

U biljci ima jakih otrova: oko 0,40% alkaloida, i to atropina, hiosciarnina, skopolamina, oscina, ekgonina, jantame kiseline, asparagina, holina, fitosterina, nitrata, meti leskulina i dioksikumarina, a zatim nešto minerala, klorofila i smole.

Bere se:

Za lijek služi cijela biljka, koja se bere bez korijena za vrijeme cvatnje i dozrijevanja ploda. Suši se brzo, ali ne iznad 30 “C. Treba paziti da lišće ne promijeni boju. Korijen se vadi u kasnu jesen ili u rano proljeće, opere od zemlje, izreže i suši na suncu.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Lišće se upotrebljava za izradu tinkture, sirupa, ekstrakta, pilula i praška. Prašak se uzima na vrhu žepnog nožića, jedanput dnevno 4 dana, pa nakon prekida od 4 dana opet 4 dana, itd. Liječi od bronhijalne astrne, hripavca, neuralgije, umiruje grčeve žučnog i mokraćnog mjehura, crijeva, mokraćne cijevi, pomaže protiv epilepsije, parkinsonizrna, neuroza, noćnog znojenja tuberkuloznih, a djeluje i kao protuotrov u slučaju otrovanja morfinom, pilokarpinom i muscarinom.

Znaci su trovanja velebiljem ovi: 20-30 min. nakon uzimanja suše se usta i grlo, javlja se promuklost, neizdrživa žeđ, osjećaj gađenja i povraćanje (koje može biti spasonosno), zatim ukočen pogled, jako raširene zjenice, neosjetljivost pa i smrt. To sve uzrokuju atropin i hiosciamin. Zato se lijekovi od velebilja nipošto ne smiju uzimati bez nadzora liječnika! Preparati od velebilja mogu se upotrebljavati u liječničkim propisom određenoj dozi, osim u slučaju spomenutih bolesti, također i protiv bolova u trbuhu, žgaravice, rana u želucu, dvanaesniku itd.

Tinktura od velebilja, pripremljena horneopatski, pomaže protiv hripavca. Liječenje počinje najmanjom dozom: svaka 2-3 sata po 1 kap u 2,5 dl vode, od čega se tri četvrtine proliju, a samo se četvrtina dade djetetu do godine dana. Poslije prve godine daje se za svaku godinu po kap više, tj., u drugoj godini 2 kapi, u trećoj 3 itd. do osme godine. Ponovo upozoravam da ovu i slične biljke, kao i njihove pripravke, treba uzimati isključivo sa znanjem i pod kontrolom liječnika. Uz to, najbolje je da te lijekove izradi ljekarnik.

Ako uopće takve biljke unosim u ovu knjigu, to je zbog toga što, prema medicinskom stajalištu, i otrovi veoma jakog djelovanja mogu biti spasonosni ako su u rukama stručnih osoba, koje poznaju njihove mogućnosti. To su naravno liječnik i ljekarnik po čijim se odredbama i pod čijom kontrolomIijek može uzimati. Ne treba zaboraviti da ljudi, koji boIuju od glau koma, uopće ne smiju uzimati preparate od velebilja. To je, uostalom, također poznato liječniku, koji će bolesnika upozoriti i savjetovati.