Ljekovit i svjež i kiseo

Zima je, bez sumnje, vrijeme kupusa, kako kiselog, tako i svježeg. I dobro je što je to tako. Jer, da podsjetimo, u kupusu ima mnogo vitamina C, najboljeg saveznika protiv prehlada (ali i skorbuta), kao i vitamina E (antioksidans), K (važan za koagulaciju), onih iz grupe B i, u kiselom kupusu, vitamina U (jedan od najrjeđih, a smatra se da liječi čireve, kako spoljne, na koži, tako i unutrašnje, na želucu i dvanaestopalačnom crijevu), kao i mnogo kalijuma (475 mg%), kalcijuma, fosfora, sumpora (koji mu daje antiseptična svojstva), željeza, bakra, cinka i magnezijuma.

Naravno, vitamin C se kuhanjem gubi, pa se preporučuje da se jede što više svježeg i kiselog kupusa. Ima i mnogo mliječne kiseline, kojoj se i pripisuje njegovo ljekovito dejstvo, ali je opet važno podvući – treba ga jesti prijesnog.

Jer, u kuhanom se mnogo mliječne kiseline izgubi, a ostanu samo celulozna vlakna, koja imaju suprotno dejstvo – izazivaju nadimanje, čak i grčeve u crijevima. Sirovi kupus lakše će se variti ako je sitno isjeckan, pa ni oni s osjetljivijim želucem ne bi trebalo da se plaše njegove upotrebe. Još jednostavnije njegovo dejstvo će se ispoljiti – pijenjem rasola. Ovaj čuveni lijek protiv mamurluka posjeduje sve pozitivne osobine kupusa – vitamine i minerale – i uz to stalnu količinu mliječne kiseline, te se preporučuje puna čaša ujutru i još jedna u popodnevnim satima. Blagi rasol, ali isto tako i svjež i kiseli kupus (dovoljne su tri kašičice prije obroka) pomažu osobama s kroničnim zatvorom.

Ljekovitost kiselog kupusa može se i povećati: ako se, prilikom kišeljenja, između redova kupusa doda lišće vinove loze, grožđe, dunje isječene na kriške, jabuke, kukuruz, kim, komorač – i što manje soli.

Pošto kalijum potiče izlučivanje vode iz organizma, kupus bi trebalo da jedu i oboljeli od reume i gihta, kao i oni s vodenom bolešću (nakupljanjem tečnosti u abdomenu), a osim za spoljnu upotrebu, ovo povrće se preporučuje, i to u vidu soka, za razne smetnje i oboljenja. Na primjer, svakodnevno pijenje čaše svježe iscijeđenog soka od kupusa između obroka pomoći će protiv proliva, kolitisa i upale crijeva, uključujući i debelo, protiv čira na želucu preporučuju se tri čaše do litra, tokom cijelog dana u malim gutljajima, u toku tri – četiri nedjelje, a dvije čaše dovoljne su protiv malokrvnosti (uz sirov ili na pari kuhan kupus). Protiv bronhitisa, čestog pratioca nazeba, preporučuje se topao buljon od kupusa zaslađen medom, jer on smiruje nadražaj na kašalj i olakšava iskašljavanje. Protiv kašlja se preporučuje sirup od crvenog kupusa, pomiješan najbolje s medom, jer blagotvorno djeluje na pluća, a pored uobičajenog rasola, protiv mamurluka takođe može da se koristi sirup od ove vrste kupusa. Pravi se tako što se soku od kupusa doda ista količina šećera (može i nešto više) i kuha na pari dok se ne zgusne.

Kako napraviti sok od kupusa?
Potrebno je pola kilograma svježeg kupusa, jedan limun i vrlo malo soli. Kupus treba očistiti i naribati (ili samljeti), malo posoliti i ostaviti da odstoji, da bi pustio sok, pa ga procijediti kroz gazu i dodati mu sok od limuna.
Svjež sok od kupusa daje se i djeci koja imaju gliste (tri dana zaredom na prazan stomak po 20–30 grama), pomiješan sa sokom od mrkve i repe koristi se za rekalcifikaciju kod prijeloma i osteoporoze. Jedini “problem” sa sokom od kupusa je što ima malo neprijatan ukus, ali se na njega brzo navikne, a bitno je da ne postoje nuspojave kod njegove upotrebe. Ako dođe do nadimanja, prije jela treba popiti čaj od kamilice i kima u razmjeru 1:1. Da dodamo i da se ovaj sok smije koristiti samo neposredno iscijeđen jer stajanjem gubi dejstvo.

Kuhanog slatkog kupusa trebalo bi da se klone jedino osobe koje pate od glavobolje ili imaju problema s varenjem (jer se on vari četiri sata, za razliku od svježeg i kiselog, za koje je dovoljno dva).