Med – zlatni nektar

Današnja medicina se slaže s tvrdnjom da je med više nego poseban, ali samo ako ispunjava dva uslova – da je potpuno prirodan, bez dodataka, i da je cijeđen na hladno, odnosno vrcan, a ne topljen, to jest podvrgavan temperaturi višoj od 60 stepeni Celzijusovih (za neke naučnike granica je već na 50 stepeni).

Ako je med vještački, ne vrijedi trošiti riječi o njemu, čak ni kao o namirnici, a ako je previše zagrijavan, dolazi do gubitka fermenata (invertaze, diastaze, katalaze, kisele fosfataze i dr). Kada se to dogodi, med postaje samo kalorična namirnica, ali lijek više nije. Treba znati da se svaki prirodni med kristališe i da mu to nije mana. U narodnoj medicini med se preporučuje i zdravim i bolesnim osobama, kao sredstvo za jačanje i sticanje imuniteta. Poseban biostimulans med postaje kad je “udružen” s polenom, propolisom i mliječi.

Tradicionalna medicina priznaje med i kao sredstvo protiv rana i čireva, jer je utvrđeno da ima i antibiotsko djelovanje, zahvaljujući visokoj mogućnosti otpuštanja vodik – peroksida. Dokazano je da med pobuđuje apetit, što je izvanredno važno za djecu koja su mršava i za rekonvalescente. Savremena nauka je potvrdila da med snižava povišenu kiselost želučanog soka i da je stoga blagotvoran kao sredstvo za liječenje gastritisa i čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu.

Čaša tople vode ili čaja od matičnjaka s medom, popijena pred spavanje djeluje umirujuće i liječi nesanicu i neurasteniju. Oboljelima od hepatitisa preporučuje se potpuna zamijena rafinisanog šećera medom, jer ga jetra mnogo lakše apsorbuje. Mnogobrojna istraživanja različitih autora pokazala su da odojčad koja svakodnevno dobijaju med bolje napreduju, brže dobijaju na težini i rjeđe boluju, a posebno su otporna na prehlade. Med se preporučuje i djeci koja se vještački hrane, jer potpomaže vrenja i doprinosi normalizaciji mikroflore crijeva.

Može se davati i nedonoščadi, kao i novorođenim bebama koje imaju žuticu. Ova namirnica sadrži od 65 do 70 posto glukoze i fruktoze, a samo dva do pet posto saharoze. Osim šećera, med sadrži i dekstrine, mravlju kiselinu, B vitamine, etarska ulja i ostatke polena. Zašto med ima visoku energetsku vrijednost? Glukoza iz meda se gotovo trenutno resorbira iz organa za varenje i prelazi u krv, a iz nje u ćelije, gdje se metaboliše. Drugi sastojak meda, fruktoza resorbira se postepeno. Ne treba ni spominjati da je nezaobilazan na božićnoj trpezi, kao jedan od simbola zdravlja i blagostanja, i da se koristi za pripremanje raznih vrsta kolača.

Zagovornici prijesne ishrane, koji tvrde da smo “suviše kiseli”, ipak preporučuju da se odjednom uzima samo po kašičica meda.