Mozak je fantastičan organ – on uveličava svoje mane, lažira sjećanja, izbjegava sukobe…
Mozak je čudo, organ doveden do savršenstva! Je li to tačno? Naučnici kažu da nije baš sve tako sjajno kako se čini. Mozak se toliko oslanja na pamćenje da čovjek često ne vidi ono što mu je doslovno pred nosom, a sjećanja će obojiti osjećajima iz sadašnjosti i promijeniti ih. Evo šta name sve radi taj fantastični organ našega tijela.
Fokusira se samo na negativno
Mozak je programiran tako da stalnotraži negativno, a za sve je kriva evolucija.U prošlosti je čovjek morao stalno paziti da ga ne pojede divlja životinja, a danas, iako su se vremena promijenila, i dalje je fokusiran samo na opasnosti te zanemaruje širu sliku. Ostavština toga jest da mozak intenzivnije reagira na negativne vijesti nego na one pozitivne pa ne čudi što iz pogreški više učimo i bolje ih pamtimo nego iz pozitivnijih iskustava, potvrđuju istraživanja. Iz istog razloga „crne hronlke” i tračrubrike su „najčitanije” štivo.
Ne vidi što mu je pred nosom
Mozak se oslanja na pamćenje i prepoznavanje uzoraka pa ponekad ne vidi ono što mu je pred nosom, potvrdila je studija Univerziteta Harvard i Kent, U istraživanju na univedrzitetskom kampusu glumac je studente pitao za smjer i u jednom je trenutku između njih prošlo dvoje radnika noseći drvena vrata. Vrata su tada blokirala pogled, a glumca je zamijenio drugi glumac različite visine, frizure i glasa. Tu je promjenu primijetila tek polovica ispitanika.
Traži samo ono s čim se slaže
Osim što je programiran da uočava negativno, mozak radi tako da izbjegava sukobe i naginje prema poznatom, bilo da su to ljudi s kojima dijeli isto mišljenje ili jednake političke stavove. Riječ je o tzv. kognitivnoj disonanci prema kojoj nam je urođeno da tražimo hipoteze koje potvrđuju naše stavove i razmišljanja, a one koje ih pobijaju jednostavno izbjegavamo. To je dodatno pogoršao internet koji je olakšao pronalaženje stranica koje potvrđuju naše mišljenje.
Preuveličava vlastite mane
Ljudi preuveličavaju svoje loše strane zato što misle da ih i drugi uočavaju. Riječ je o tzv. efektu refleksije, tj. o uvjerenju da drugi na nama primjećuju više toga nego što zaista vide. Taj je efekt posljedica egocentričnosti jer na sve gledamo isključivo i jedino kroz vlastitu perspektivu pa pritom mislimo da i drugi o nama razmišljaju na Isti način.
Veća mogućnost izbora paralizira
Tri filmska žanra, 35 vrsta pasta za zube ili 50 majica?!? To je prevelik Izbor koji može paralizirati mozak, tvrde američki psiholozi. Ljudi ne znaju šta bi odlučili, pa jednostavno ne odluče. Također, čak i ako odluče, najčešće požale jer misle da su mogli izabrati bolje. To ih koči u uživanju i umanjuje vrijednost stvari koju su izabrali.
Sjećanja su obojena emocijama iz sadašnjosti
Sjećanja nisu pouzdana i na njih utječu emocije iz sadašnjosti. To potvrđuju i očevici čija svjedočanstva nisu uvijek pouzdana, kao i činjenica da se gotovo kod četvrtine ljudi mogu stvoriti lažna sjećanja koja se nikad nisu dogodila. Tako ako ste tek prekinuli vezu, cijela ljubavna prošlost mogla bi izgledati loše iako je bilo i lijepih trenutaka ili bi se loš prvi posao mogao činiti kao dobra stepenica ka napredovanju ako ste na novom radnom mjestu upravo dobili promaknuće.
Vidi poveznicu i gdje Je nema
Vjerovanje u slučajnost nije slučajno. To je još jedan od načina na koji nas mozak vara. On u nepovezanim informacijama traži poveznicu iako je nema. Tako ljudi mogu misliti da je za njihov uspjeh zaslužna sretna majica ili čarape koju su nosili u trenutku kad su ostvarili željeno. To je evolucijska tekovina koja nam je pomogla u preživljavanju i učinila nas opreznijima, ali ujedno i dovela do praznovjerja
Teži sličnome
Jednako kao što mozak teži potvrdi vlastitog mišljenja i izbjegava sve što bi ga moglo opovrgnuti, jednako je tako sklon sličnim društvenim grupama. Ljudi favoriziraju određene skupine, a takva pristrastnost može ponekad izroditi stereotipe i neprijateljstvo.
