Opis biljke: oman je trajna biljka razgranjene stabljike visine do 2 metra. Glavni korijen je dugačak, mesnat i gomoljasto odebljao. Sporedno korijenje je vlaknasto. S vanjske strane sve je korijenje smeđe, a iznutra bijele boje. Korijenje ima slab miris i gorak ukus. Kod osušenog korijena ukus je blaži, a miris je nalik mirisu ljubice. Listovi su uspravni, veliki, široki i duguljasti na dugačkim dršcima. Odozgo su hrapavi, a s donje strane bijeli . Na kraju su nazubljeni. Cvjetovi su skupljeni u cvjetnim glavicama žute boje, a nalik su na mali suncokret.
Stanište: sadi se ponajviše po vrtovima.
Ljekoviti dio biljke: u proljeće i jesen sabire se korijen, a listovi i cvjetovi za vrijeme cvatnje.
Ljekovito djelovanje: oman se koristi kao izvrstan lijek protiv kašlja, astme i prsobolje, jer povoljno djeluje na lagano izlučivanje sluzi, čisti pluća i krv, jača krv, a dobar je i u liječenju ženskih bolesti i išijasa. U proljeće i jesen sabire se korijen, a listovi i cvjetovi za vrijeme cvatnje. To je antiseptik disajnih organa, liječi kod svih vrsta kašlja, bronhitisa, astme, uloga, reumatizma, te neke bolesti spolnih organa. Dim omanovog korijena stavljenog na žeravicu rastjeruje iz prostorije komarce i ostale insekte, pa djeluje i kao insektifug.
