Patlidžan je povrće koje pripada porodici Solanaceae. Ima karakterističan izduženi oblik i tamnu ljubičastu boju kože, iako postoje i sorte koje mogu biti bijele, zelene ili šarene. Meso patlidžana je bjelokasto ili svijetložuto, a sadrži male, šaljive sjemenke. Patlidžan ima blagu, pomalo gorkastu okusnu notu, ali postaje nježan i kremast kada se kuha ili peče.
Koristi u raznim jelima, kao što su rižota, umaci, preljevi, punjeni patlidžani, pečeni ili grilani. Patlidžan je niskokaloričan, bogat vlaknima, vitaminom C, kalijem i antioksidansima, te se često smatra zdravim dodatkom prehrani.
Porijeklom je iz Indije, odakle se širio najprije prema istoku, a tek potom prema zapadu. U Indiji se uzgajao kao kulturna biljka još prije 3000 godina. U Evropu je stigao tek u 13. ili 14. vijeku, a u naše krajeve u 16. Zanimljivo je da je do nas došao preko Sjeverne Amerike.
Nutritivna vrijednost patlidžana
Patlidžan je povrće s niskim udjelom kalorija. Prosječna porcija patlidžana (oko 100 grama) sadrži otprilike 25 kalorija. Međutim, sadržaj kalorija može varirati zavisno o načinu pripreme (kuhanje, pečenje, prženje) i dodacima kao što su ulje ili umaci. U svakom slučaju, patlidžan je zdrav izbor hrane s obzirom na njegovu nisku kalorijsku vrijednost i bogatstvo vlaknima.
Priprema se na sve moguće načine, jer je njegovo sočno i nježno meso podesno za svakovrsnu preradu. Posebno se cijeni pečen i samljeven s raznovrsnim dodacima kao pire. Poznati su pirei i namazi koji potiču sa Srednjeg istoka, a prave se miješanjem mesa pečenih patlidžana sa začinskim travama i aromatskim začinima kao što su bijeli luk, menta, bosiljak, limunov sok i maslinovo ulje, već prema ukusu. Na taj način priređene pikantne namaze ponegdje nazivaju “kavijarom za plitke džepove”.
I zaista, kad se patlidžan pripremi po oprobanim, prefinjenim receptima, teško ga je identifikovati kao povrće, jer više nalikuje mesnoj pašteti nego povrću.
Sok od patlidžana je gorak i oštar pa ga zbog toga prije upotrebe valja posebno pripremiti: oljuštiti mu koru, a mesni dio posoliti i istisnuti mu gorčinu. Kora mu je relativno debela, žilava pa se mora oljuštiti jer nije za jelo. Zadržava se jedino prilikom pečenja ili filovanja, kad je potrebno da se mekana sredina ili nadjev sačuvaju. Mesnati dio patlidžana sadrži dosta solanina, gorke glikol-alkaloidne supstance, a što su plodovi stariji, ima ga više. Zbog toga se patlidžan kad sazri ne jede jer je previše gorak.
Meso mu je sunderasto, pa pri prženju upija dosta masnoće, ali je interesantno da je, poslije izvjesnog vremena otpusti.
Pečeni patlidžani sa češnjakom i peršinom
Potrebni sastojci su:
- 400 g patlidžana
- 1 kašika maslinovog ulja
- sol
- papar
- 2 nasjeckana češnja češnjaka
- 1 sitno nasjeckana čili papričica
- ½ nasjeckanog luka
- ½ šoljice nasjeckanog peršina
- Priprema:
- Pomiješate češnjak, čili papričicu, luk i peršin, te ostavite sa strane.
- Operite i osušite patlidžane i izrežite ih na pola. Pospite ih maslinovim uljem i dodajte malo soli i papra. Pecite patlidžane oko 5 minuta sa svake strane. Izvadite iz tave i neka se malo ohlade.
- Pospite patlidžane mješavinom začina i maslinovim uljem poslužite i uživajte.
