Opis biljke: Ružmarin je razgranjena grmovita biljka koja je i zimi zelena. Listovi su nasuprotni, sjedeći. Kožasti, čvrsti i uski, dužine 2 do 3 cm. Rubovi listova su cijeli i prema dole savijeni. Gornja strana lista tamnozelene je boje, a donja sivo-bijela i lagano pustenasta. Između listova, na krajevima ogranaka razvijaju se pršljenasto na malim peteljkama ljubičasto-plavi cvjetovi. Jakog su mirisa, nalik na kamfor, a okusa ljutog, aromatičnog i malo gorkog.
Stanište: nalazi se na osunčanim i kamenitim stranama obalnog područja, a kao ukrasna biljka uzgaja se po vrtovima, parkovima i u loncima. Osjetljiv je na mraz te ga je potrebno zaštititi.
Ljekoviti dio biljke: za lijek skupljaju se cvjetovi, izdanci u cvatu i listovi. Cvjetovi i biljka u cvatu suše u hladu. Čuvaju se u zatvorenim posudama, kao i druge biljke koje hlape.
Ljekovito djelovanje: Ružmarin je veoma koristan kao lijek za poboljšanje cirkulacije krvi, za liječenje slabe probave i tromosti želuca i anemije. Biljka djeluje na poboljšanje funkcije jetre i pražnjenja žučnog mjehura, a to, pak, djeluje na opće poboljšanje cijelog organizma. Koristi se za liječenje uzetosti, reumatizma mišića, živčanih bolova, glavobolje te duševne i tjelesne iznemoglosti. Koristi se i kao sredstvo za poboljšanje vida. Za upotrebu iznutra priprema se čaj, a za upotrebu izvana alkoholna otopina što služi kao sredstvo za masažu.