Anis je osušeni plod jednogodišnje biljke anisa iz porodice štitarki i ima nepodijeljene okruglo-bubrežaste donje listove na dugačkim peteljkama i podijeljene gornje listove na kratkim peteljkama.
Biljka cvjeta bijelim cvjetićima. Na sitnim jajolikim plodovima može se primjetiti deset nježnih svjetlije obojenih rebara. Anis miriše prijatno svježe, a takav mu je i ukus. Sastavni dio mu je eterično ulje, koje se sastoji od 80 do 90 posto anetola.
Anis potiče iz Egipta, ali prije više hiljada godina bio je rasprostranjen i u Siriji i Grčkoj. Danas se najviše gaji u Španiji, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj i Rusiji. U prvom redu upotrebljava se kao začin za kolače, pecivo i hljeb. U nekim krajevima anisom se začinjavaju sosovi, varivo i salate. Često se i pekmez od šljiva začini malom količinom anisa, kao i kompoti. Mljeveni anis brzo gubi ukus i miris, pa ga treba mljeti neposredno prije upotrebe. Takođe se koristi u industriji kolača i slatkiša, kozmetičkih proizvoda i proizvodnju likera. Po čitavom svijetu postoje likeri i rakije s mirisom anisa, poput francuskog pernoa, turskog specijaliteta raki, grčkog uza i makedonske mastike.
Pravi anis se danas upotrebljava tek u neznatnim količinama jer ga je potisnuo zvjezdoliki anis koji ima miris i ukus anisa, ali botanički nije ni u kakvoj vezi s njim. Anis djeluje protiv nadimanja, smiruje grčeve i ubrzava probavu. Ako jedete previše masne hrane, jake začine, ili prepržena jela, probava se odvija sporije ili je vrlo otežana, a jetra trpi. Nemojte se čuditi mučnini nakon preobilnih masnih i začinjenih obroka. Ostali simptomi (treba paziti kada se javljaju, jer i druge teže bolesti imaju iste simptome!) su povraćanje, glavobolja, vrtoglavica. Pijte tri-četiri puta dnevno anisov čaj s pola kašičice meda i svježim listićem mente.
Gdese moze nabaviti