Artičoke se smatraju pravim delikatesom, a dijetne su i bogate vitaminima i mineralima. Njen se cvijet već duže od 2000 godina poslužuje na stolovima kao prava delikatesa, stoga s pravom nosi titulu najplemenitijeg povrća.
Artičoka potiče sa obala Sredozemlja, prvi su je uzgajali još stari Egipćani, potom Grci i Rimljani. Od svog antičkog originala ni današnje se nisu mnogo udaljile, jedino što su uzgojene i vrste bez karakterističnih bodlji. Cvijet se nalazi na vrhu zelene stabljike s lišćem, no listovi i korijen nikad se nisu koristili za jelo. Artičoka ima malu energetski vrijednost (od 39 do 51 kalorije) i skoro zanemarive količine masnoće i bjelančevina, no zato je izrazito bogata mineralima (mangan, kalij, fosfor, kalcij, natrij, sumpor i magnezij), i vitaminima (provitamin A, vitamini grupe B i C), a za njen pomalo gorak i trpak ukus zaslužna je taninska kiselina.
Ljekovita svojstva:
Reguliše kolesterol u krvi, podstiče sagorijevanje masnoća, poboljšava probavu i rasterećuje jetru, koja je zadužena za pročišćavanje krvi.
Podstiče rad bubrega, suzbija crijevne infekcije i smanjuje količinu uree u krvi. Korisna je i dijabetičarima jer je siromašna šećerima. Ipak, moraju je izbjegavati dojilje jer nepovoljno utiče na lučenje mlijeka, kao i osobe s osjetljivim želucem i oštećenjima jetre ili bubrega.
Kako je izabrati:
Treba voditi računa o tome da se ovojni listići lako otkidaju, da peteljka ima prirodnu sivo-zelenu boju i da nije posuta mrljama.
