Opis biljke: Timijan je sličan majčinoj dušici, ali je viši i stabljika mu ne puzi po zemlji, nego raste uspravno (do 30 cm), listovi su uži, cvasti nisu tako zbijene i biljka ne raste kod nas divlje, nego se gaji. Droga je gornja polovina biljke u cvijetu, list (najbolja droga, jer ima najviše eterskog ulja i tanina), etersko uje i timol (Thymi herba, foliurn, aetheroleum et thymolum). Mlade grančice su četverokutne, kratke i gusto obrasle bjeličastim dlačicama, a starije su oble, gole i drvenaste. Lišće je sitno, sjedeće ili na kratkoj dršci, u cjelini duguljasto, skoro iglasto , po obodu, cijelo, nadolje jako povijeno, kruto, od gore skoro golo, a na naličju obraslo finim, mekim, sivim dlačicama i posuto mrkim kvržicama. Cvast ima oko 5 ružičastih, 3-6 mm dugačkih cvjetića na kratkim drškama. Čašica je cjevasta, kratko maljava, zelena ili malo ružičasto-ljubičasta i dvousnata, donja ima dva igličasta, a gornja tri tupa zuba. Krunica je ružičasta, donja je usna opuštena i trozuba.
Stanište: Cvjeta od juna do oktobra. Gaji se i kao ukrasna i medonosna biljka. Bere se gornja polovina biljke u cvatu ili pred samo cvjetanje.
Ljekoviti dio biljke: Bere se cijela biljka u cvatu.
Ljekovito djelovanje: timijan je lijek i začin. Ulazi u sastav raznih preparata protiv običnog, a naročito protiv velikog kašlja, Extractum Thymi fluidum i Sirupus Thymi compositus. Etersko ulje je zbog prisutnog timola i karvakrola izvrsno antiseptično sredstvo. Ulje ulazi u sastav voda i pasta za usta, lijekova protiv vrenja. Timijan, njegovo ulje, a naročito timol daju se protiv crijevnih parazita (trihoficalusa, duodenalne ankilostome i oksiura). Timol je izvrstan konzervans.