Glaukom – tihi kradljivac vida

0
1769

glaukom liječenjeOvo oboljenje ne daje izražene simptome sve dok ne dođe do nepovratnog oštećenja očnog dna, koje može izazvati sljepilo.

Glaukom je teško oboljenje, od davnina poznato po tome što postepeno i neprimjetno vodi u sljepilo, jer se često prepoznaje tek u uznapredovalom stadijumu, kada je uveliko nastalo nepopravljivo oštećenje očnog dna. Tačan uzrok još uvijek nije u potpunosti rasvjetljen, dok statistike pokazuju da se može razviti u bilo kom životnom dobu, mada najčešće napada ljude starije od 60 godina. Ranije se ova bolest javljala mahom kod starije populacije, ali poslednjih godina čak i osobe mlađe od 30 godina pate od glaukoma.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svetu od glaukoma boluje 67 miliona ljudi, od čega 45 millona njih očekuje nepovratno sljepilo, najčešća posljedica ovog teškog oboljenja. Budući da između 50 i 90 % oboljelih ne zna za svoju bolest.

Glaukom je, zapravo, grupa oboljenja, sindrom koji dovodi do trajnog, neizlječivog oštećenja vidnog živca, pa je veoma važno da se otkrije na vreme, jer se liječenjem može spriječiti dalje oštećenje i viši stepen slabovidnosti. Oboljenje obuhvata povišen očni pritisak, udubljenje papile očnog živca (mjesta na mrežnjači gdje se formira očni nerv) i oštećenje vidnog polja, a nastaje usljed povećane produkcije očne vodice ili u slučaju kada je otežana njena drenaža. Zbog ovog poremećaja raste pritisak u oku, ali i na nervna vlakna i krvne sudove optičkog nerva, pa dolazi do njihovog oštećenja i propadanja, to jest postepenog prekidanja prenosa vizuelne poruke do mozga i na kraju sljepila.

Kasni simptomi

Način ispoljavanja bolesti zavisi od vrste glaukoma.

Primarni oblik (Glaucoma simplex) hronično je oboljenje koje se javlja na oba oka, najčešće u starijem životnom dobu, a manifestuje se postepenim povećanjem intraokularnog pritiska (IOP) usljed postojanja prepreke u odvodnim kanalima. Podmuklog je toka, te se pacijenti obično javljaju u odmaklim stadijumima bolesti, dok se u početnim fazama otkriva slučajno. Pacijenti se uglavnom žale na glavobolju, osjećaj napetosti i težine u očima i slabljenje perifernog vida.

Sekundarni (akutni) glaukom manifestuje se jakim bolom u oku, uz koji se javljaju mučnina, povraćanje i zamagljen vid. Oboljeli vidi dugine boje oko izvora svetlosti i javlja se crvenilo oka koje postaje i tvrdo kao kamen. Ukoliko se očni pritisak brzo ne snizi pomoću lijekova ili operativnog zahvata, može doći do trajnog oštećenja vida. Glaukomski napadi mogu biti slabiji i češće se ponavljati, pa s vremenom strada očni nerv. Javlja se fenomen suženog vidnog polja (bolesnik gleda kao kroz dvocjevku ili tunel).

Ukoliko se oboljenje ne liječi, može izazvati progresivan gubitak vida, koji teče po fazama. Prvo se javljaju slijepe tačke na periferiji vida, zatim je primjetan prstenasti vid, da bi se na kraju bolest razvila u sljepilo.

Faktori rizika

Ukoliko su vrijednosti očnog pritiska više od 21 mmHg, obavezno je ispitivanje na glaukom. Zbog podmukle prirode oboljenja, danas se prilikom svakog pregleda očiju, pa i običnog određivanja dioptrije, obavezno mjeri očni pritisak. Budući da se osobe starije od 60 godina ubrajaju u rizičnu grupu, savjetuje im se da povremeno odlaze na kontrolu kod oftalmologa, bez obzira na to da li imaju poremećaj vida.

Veliki uticaj na pojavu ovog oboljenja ima nasljedni faktor. Ukoliko je neko u porodici bolovao od glaukoma, veći je rizik da obole i potomci. Teže povrede očiju mogu povisiti očni pritisak, a glaukom mogu izazvati i odvajanje mrežnjače, tumori i upale oka. Visoka kratkovidost i prisustvo katarakte takođe povećavaju rizik od glaukoma.

Brza i bezbolna dijagnoza

Ukoliko se posumnja na glaukom, prva dijagnostička mjera jeste mjerenje očnog pritiska, a potom se pristupa kompjuterizovanju vidnog polja i HRT snimanju (lasersko snimanje očnog živca). Ovi postupci se primjenjuju i u kontrolisanju učinka terapije ili napredovanja bolesti. Glaukom se ne može Izlječiti, ali se može usporiti ili zaustaviti propadanje očnog živca. Bolesnik mora redovno odlaziti na kontrole i primenjuvati terapiju koju je propisao oftalmolog. Rano otkrivanje najbolja je prevencija ovog podmuklog oboljenja: nakon četrdesete, kontrola vida trebalo bi da se sprovodi svake dvije godine, a poslje pedesete – jednom godišnje.

Visok očni pritisak nije isto što i glaukom

Promjene na očnom živcu glavni su parametar za postavljanje dijagnoze glaukoma, što znači da visok očni pritisak nije obavezan uslov za nastanak oboljenja. U oftalmološkoj patologiji postoji i pojam okularne hipertenzije, stanja koje uključuje povišene vrijednosti očnog pritiska, ali ne i promjene na optičkom nervu, što znači da nije riječ o glaukomu. Također, u slučaju pritiska koji je nizak s tipičnim promjenama na optičkom živcu, riječ je o normotenzivnom glaukomu, koji zahtjeva ozbiljan terapijski pristup.