Nazivi biljke

Familija: Umbelliferae
Narodni: Aniš
Latinski: Pimpinella anisum
Ljekarski: Fructus anisi
Engleski: Anise
Njemački: Anis
Talijanski: Aneto
Francuski: L’anis vert

Nalazište:

Uzgaja se na vapnenom tlu, na zaštićenim sunčanim mjestima vrtova.

Opis:

To je jednogodišnja, zeljasta, oko 1 m visoka, uspravna, tanka, valjkasta i šuplja stabljika, prilično razgranjena i pahljuasto dlakava. Donji su listovi okruglasti, na dugim peteljkama i krupno nazubljeni, srednji dvostruko perasti, a gornji uski, kopljasti i triput razdijeljeni. Sitni bijeli cvjetovi čine štitaste cvatove. Pojedini cvijet ima 5 latica, 5 prašnika i nisku plodnicu, u sredini uzdužno pregrađenu, pa je i stoga plod uzdužno podijeljen na dvoje. Plodovi su kalavci s gustim prilegnutim dlakama. Sivo-zelene su boje, spljošteni, puni masnog eteričnog ulja, ugodna mirisa i okusa, sličnog komoraču ili kuminu.

Oprez!

Sjeme je vrlo slično otrovnom sjemenu kukute ili trubeljike.

Sadrži:

Željeza, 1,5-4% eteričnog ulja, oko 10% masnih ulja, 20% bjelančevina i šećera. Anišovo ulje ima 80-90% anetola, zatim estragola, anizaldehida i anišove kiseline. Na zraku i svjetlu anišovo se ulje kvari i postaje otrovno. Zato ga treba držati na hladnom i tamnom mjestu, u boci od žutog, stakla s brušenim staklenim čepom.

Bere se:

Cvate u srpnju i kolovozu, a suhi i zreli plodovi beru se u rujnu i suše na zračnom mjestu, uz često prevrtanje. Plodove, koji se obiru po dvaput u sezoni, treba očistiti od peteljki i odmah osušiti, jer inače poeme, dobiju neugodan miris i moraju se baciti.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Od suha korijena stuče se 6 g praha, moči se 12 sati u mješavini 1,5 dl vode, 1,25 dl vina i 2 velike žlice meda, zatim se sve prokuha 5 minuta i pije po 2 šalice u toku dana, svakih 1/2 sata po žlica, radi čišćenja krvi, izlučivanja loših sokova iz tijela, podraživanja živaca na rad, odstranjivanja sluzi iz pluća, čišćenja želuca, mjehura i bubrega, ili ispravljanja neurednog menzesa. Uzmemo li 1 čajnu žličicu čaja od anišova sjemena, ili ¼ žličice u prašak samljevenog korijena progutamo s malo vode, ili 3-4 puta na dan uzmemo na vrhu noža stučenog sjemena i zalijemo s malo vode ili vina, to liječi od astme, jača tek, uklanja besanicu, štucanje i histeriju.

Prašak korijena porniješan s medom liječi kašalj, grčeve želuca i trbuha. U litrenu staklenku s vodom stavimo, dobro zatvoreno, stajati 4-6 tjedana na toplom: 50 g samljevenih sjemenki aniša, 50 g komorača (Fructus foeniculi), 25 g osušene, u prah stučene limunove kore i 1/4  kandisa; pije se natašte 1 kavska žličica na dan, radi jačanja probavnih organa. Kavska žličica samljevenog sjemena aniša, kuhanog 5-1O min. u šalici mlijeka s 1 velikom žlicom meda, uklanja vjetrove i ublažuje kašalj. Prsni čaj od 10 g aniša i 10 g divizme (Verbascum thapsiforme), poparenih u vodi rastopijenim kandisom, jača, održava zdravlje i sprečava mnoge bolesti, ako se svako jutro uzme još 6-8 kapi anišova ulja s malo starog vina ili voćnog soka.

Protiv nesanice, s glavoboljom ili bez nje, žvaču se sjemenke aniša, koje ujedno djeluju i kao blagi laksans, dojiljama stimuliraju stvaranje mlijeka, kod djece čiste od glista, a pomiješane s konjakom liječe i skorbut. Protiv bronhitisa uzima se dnevno, u običnom čaju, 6-8 kapi alkoholature od 4 g aniša i 1 g sumpornog praška (Flores sulphuris). Manja količina potiče organe na rad, a veća uzrokuje težak san. Aniš se uzima kao čaj pripremljen od 1 kavske žličice sjemenki na šalicu kipuće vode, kao prašak od 0,2-2 g na dan, kao tinktura 1-3 g na dan, k o alkoholatura: 2 g anišove tinkture i 89 g 90-postotn 1 alkohola, i to 5-15 g na dan.