Nazivi biljke
Familija: Betulaceae
Narodni: Breza
Latinski: Betula alba
Ljekarski: Betulae folium, cortex
Engleski: White birch
Njemački: Birke weisse
Talijanski: Betulla
Francuski: Le bouleau
Nalazište:
Raste na svijetlim mjestima evropskih šuma i parkova, na vlažnom i močvarnom tlu ravnica i planinskih brežuljaka, pojedinačno i u skupinama (brezici), te kao ukras u perivojima i vrtovima.
Opis:
To je vitko, 10—20 m visoko drvo bijele kore, koja se dade ljuštiti kao papir, nježnih, tankih, crveno smeđih, visećih grana s trokutasto-srcolikim lišćem, malo zašiljenim i dvostruko pilastim. Jednodomni su cvjetovi 3-4 cm duge rese koje se razvijaju zajedno s lišćem. Smeđe su rese s prašničkim cvjetovima muške, dulje, te vise po dvije na kraju grančice. Zelene su rese s tučkovim cvjetovima ženske, kraće su i vise pojedinačno na strani. Plodnica ima 2 končasta stupica. Oprašuje ih vjetar. Cvatu potkraj travnja i u svibnju.
Sadrži:
U brezi ima kalcija, natrija i fosfora, posebno u pupovima ima eteričnog ulja ugodna mirisa, u lišću oko 8% katehinskih tanina, flavonskih spojeva, gorkih tvari, smole, oko 8% šećera, saponina, oko 0,05 eteričnog ulja i još nekih drugih tvari. U kori ima fenolnog heterozida glikozida, kriloze i metilnog salicilata. U brezovu katranu ima antiseptičnih i ljekovitih tvari kao što su gvajakol i krezol, zbog čega se, kao sumporna mast, upotrebljava protiv svraba i drugih parazitskih kožnih bolesti. Pupoljci (gemmae) sadrže oko 4% eteričnog ulja koje se pri niskoj temperaturi kristalizira, te 42—46% slobodnog i 30—40% vezanog alkohola betulola.
Bere se:
Lisni pupoljci potkraj zime i u rano proljeće, a mlado lišće za cijelo vrijeme cvatnje. Sve se suši u hladu. Za lijek se upotrebljavaju lišće, pupovi, kora, rese i sok koji se vadi potkraj veljače i na početku ožujka. Lišće se bere od proljeća do jeseni, a kora na početku proljeća i potkraj jeseni.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Odvar od osušenih pupoljaka i lišća stimulira mokrenje i dobro djeluje na žuč; dezinficijens je mokraćnih putova, jer u lišću i pupoljcima ima antibiotičnih tvari (fitoncida) jakog djelovanja. Protiv prehlade i vrućice koristi mješavina od jednakih dijelova brezova lišća, bazgova (Sambucus nigra) i lipova (Tilia grandifolia) cvijeta, poparena kipućom vodom.
Odstranjuje suvišne kiseline iz tijela i stimulira znojenje nekoliko sati. Naročito dobro djeluje lokalna primjena obloga od mladoga svježeg lišća, koje nije bilo ovlaženo kišom ili rosom. To liječi od gihta, reume, vodene bolesti, odstranjuje bjelančevinu iz mokraće, otapa pijesak i bubrežne kamence koji zatim izlaze s mokraćom, čisti krv i jetru, liječi od arterioskleroze. U istu svrhu upotrebljava se i brezov sok, koji curi iz debla kroz rupu što se u njemu probuši. Taj malo kiselkasti sok jača i liječi od škorbuta i kroničnog osipa kože, a pije se 4-6 žlica dnevno. Da ne uzavre, doda mu se 1 kavska žličica cimeta i 6-8 klinčića, ili se s medom ukuha u sirup, ili se opet pomiješa s prepečenom rakijom.
Ako prevre, nastaje pjenušavo vino kojemu također pripisuju ljekovitost. Protiv bubrežnih bolesti pije se triput dnevno po šalica čaja od 1 velike žlice usitnjena brezovog lišća, poparenog s 2,5 dl kipuće vode, pošto poklopljen odstoji 1/2 sata. Čaj od brezova lišća nije samo diuretik i antiseptik mokraćnih putova, nego uništava i druge bakterije, pa i gliste, kad se s njim uzima mrkva i crni kruh.
Radi liječenja od povratne groznice moči se 12 sati 30 g brezove kore u 2,5 dl vina i 2,5 dl vode, zatim se kuha 15min., a piju se dnevno 2-3 šalice, svaki sat po 1 velika žlica. Iz stabla iscijeđeno 5-6 velikih žlica svježeg soka pomiješa se s kozjim mlijekom i medom, ili s malo vina pa se pije u proljeće radi čišćenja krvi od loših sokova, pluća od sluzavosti, bubrega od pijeska, te protiv kožnih osipa i škorbuta. U slučaju otečene slezene pije se natašte čaj od 20 g brezove kore i 10 g korijandra (Coriandrum sativum) kuhanih u 2,5 dl bijelog vina.