Nazivi biljke

Familija: Umbelliferae
Narodni: Celer
Latinski: Apium graveolens
Ljekarski: Apii rhizoma, herba, fructus
Engleski: Celery
Njemački: Sellerie echter
Talijanski: Sedano
Francuski: Le celeri

Nalazište:

Pitomi celer uzgaja se po vrtovima kao začin, povrće i salata.

Opis:

To je dvogodišnja, 20-60 cm visoka zeljasta biljka, sjajnih, tamnozelenih, čvrstih, petorostruko podijeljenih listova. Zelenkastobije1i cvjetovi čine štitaste cvatove. Ima svojstven miris i okus. Ravna stabljika šuplja je i jako razgranata. Nije opor.

Sadrži:

U vretenastom, mesnatom rizomu ima oko 0,10% eteričnog ulja, u lišću nešto više, a u plodovima čak 2,5-3%. Glavni dio ulja jest limonen. U plodovima ima oko 16% masnog ulja.

Bere se:

Kao i većina povrća u nas, potkraj ljeta i na početku jeseni.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Iako se celer uglavnom upotrebljava kao začin, on služi i kao lijek, i to kao diuretik, , ako se u obliku čaja pije prije jela u ovoj mješavini: po 20 g korijena celera, komorača (Fruetus foeniculi),peršina (Petroselinum sativum), šparge (Asparagus offieinalis) , kostrike(Ruseus aeuleatus). Tri velike žlice te mješavine popariti s litrom kipuće vode, pusti da kipi 10min., zatim ostavi 15 min. i naposljetku procijedi. Pije se triput na dan po šalica, prije jela.

Za otvaranje apetita, a ujedno i za bolju probavu, uzme se po 25 g ploda celera, aniša (Fruetus anisi), komorača i kumina(Carum carvi). Jednako djeluje i mješavina od po 25 g korijena celera, komorača, lincure (Gentiana lutea) i kičice (Erithraea centaurium). Postupa se kao i kod opisanog čaja. Celerovo Iišče, kuhano u mlijeku, pije se toplo kao lijek u slučaju slabog mokrenja, reume i gihta. Protiv bubrežnih bolesti treba piti svježe istisnut sok celerova lišća, ili bar alkoholaturu od 30 kapi, triput dnevno. Po 50 g celera i peršuna kuha se i pije triputdnevno po šalica. To liječi od groznice.