Nazivi biljke

Familija: Oleaceae
Narodni: Jasen bijeli
Latinski: Fraxinus excelsior
Ljekarski: Fraxini folia, cortex, semen
Engleski: Birds tongue acho
Njemački: Edelesche
Talijanski: Frassino
Francuski: Le Frene

Nalazište:

Raste po šumama, perivojima i gajevima, većinom pojedinačno, osobito na vlažnijim mjestima, uz obale rijeka i potoka.

Opis:

To je drvo čije stablo dosegne i do 40 m visine i oko 150 godina starosti. Siva kora u mladosti je glatka, a kasnije se navora. Grane su mu sjajne i kratke, ali debele, a lisni pupoljci na njima crni kao ugljen. Nasuprotni listovi neparno su perasti, duguljasto-kopljasti i pilasti, a ima ih 7-13 na peteljci. Odozgo su glatki, a odozdo dlakavi. Neugledni su cvjetovi bez čaške i bez vjenčića latica.

Crvenkaste su boje, propupaju prije listova, u proljeće, tvoreći guste metlice koje su u početku uspravne, a kasnije vise. Imaju dva prašnika i plodnicu. Plod je oraščić omotan opnom produženom u krilce, s pomoću kojega ga vjetar lakše raznosi. Ti leptirasti plodovi više mlohavo prema dolje u obliku grozdova. Cvjetovi su i muški i ženski. Lisce ima gorak okus koji steže, a miris je neznatan.

Sadrži:

Jasen bijeli sadrži flavonski heterozid, inozit, manit, kvercitrozid, dekstrozu, tanin, jabučnu kiselinu, gumu, eterično ulje, fitosterol, Fraksozid. masno ulje, nešto oleinske i dinodne kiseline u obliku svojih glicerida, te nešto bjelančevina.

Bere se:

Cvate u travnju i svibnju. Lisce se bere od svibnja do srpnja. Peteljka je nekorisna. Suši se u hladu, na
zraku, u tankom sloju. U isto se vrijeme sabire i kora, koja se guli s tankih, mladih grana, pa se i ona suši u hladu, a isto tako i sjeme, koje se sabire u rujnu i listopadu.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Čaj od jasenova lišća pospješuje stolicu, tjera na mokrenje, pomaže protiv gihta i reume, spriječava stvaranje kamenaca u bubrežnim kanalima. Popareno sjeme pomaže u slučaju bolesti jetre, vodene bolesti i žutice. Kad se destilatom od mladih pupoljaka trlja koza, nestaje drhtanje ruku. Kora jasena, slično kori kininovca, djeluje protiv groznice, nekih glista i za osvježenje. Kad se 2 velike žlice smrvljenog jasenova lisca popari sa 4 dl kipuće vode i to ostavi stajati 2 sata pa zatim procijedi, pije se nezaslađeno u gutljajima u toku dana kao čaj.

Jednako se priprema i čaj od smrvljenih jasenovih sjemenki. Dobar je čaj pripremljen od 1 kavske žličice jasenove kore, koja se stavi da kipi u 2,5 dl vode oko 2 min, zatim to poklopljeno ostavi stajati 5 min. pa se procijedi. Pije se nezaslađen 1-2 šalice u gutljajima u toku dana.

Uvarak od jasenove kore može pomoći i kod starih i zapuštenih rana od proširenih vena na nogama: one zacjeIjuju ako se tim uvarkom ispiru ili se u njemu kupaju. Rane zacjeIjuju i ako na njih povojem privežemo sočnu stranu svježe oguljene mlade kore, koja istodobno zaustavlja i krvarenje.

Čajevi od jasena potiču na obilato znojenje, a njegova se svojstva pojačaju u mješavini od po 40 g lisca jasena i ribizla s 20 g cvijeta od suručice (Filipendula ulmaria). Može se načiniti i mješavina od po 25 g lišća jasena, articoke (Cynara scolimus), breze (Betula alba) i zubace (Cynodon dactylon). Da bi se poboljšao okus tih čajeva, može se na spomenutu količinu mješavine dodati još 1 žličica paprene metvice (Mentha piperita) ili vrtnog mažurana (Origanum majorana).

Ako se od sjemena ili kore jasena napravi odvar s vinom, a ne s vodom, i to pije 3-4 puta dnevno po 1 likerska čašica, otapa se pijesak u bubrežnim kanalima.

Jasenovo lisce u većoj količini cisti crijeva bez bolova, kakve cesto osjećaju bolesnici kad uzimaju senino lišće, pa je odlična zamjena za senu.

Kostobolnima pomaže sirup od 50 g jasenova sjemena, koje se polagano zalijeva sa 4 dl kipuće vode, a tome se, uz miješanje, dodaje 15 g ciste arapske gume u prahu, koja se može nabaviti u ljekarni. Kad se guma otopi, doda se svemu još 400 g šećera, a kad se ion, uz miješanje, otopi, sve se procijedi kroz lanenu krpu i procjeđevinu isparuje do gustoće sirupa. Uzima se 4-6 puta dnevno po 1 velika žlica.