Nazivi biljke

Familija: Rosaceae
Narodni: Kruška
Latinski: Pyrus communis
Ljekarski: nije u farmakopeji
Engleski: Peartree
Njemački: Birne
Talijanski: Pero
Francuski: Le poirier

Nalazište:

Od vrlo mnogo vrsta krušaka već su Grci neke oplemenjivali i cijepili. Rimljani su ih kultivirali oko četrdeset vrsta za proizvodnju voćnih vina.

Opis:

Ta voćka ima često visoka stabla, a u novije doba kultiviraju se i kruške, kao i neko drugo voće, u patuljastom obliku, niske krošnje, koja se širi vodoravno a ne u visinu. Listovi su jajoliki, na vrhu šiljati, po rubu fino nazubljeni, oduljih peteljki; na dužim granama smješteni su naizmjenično, a prema vrhovima u čupercima. U doba pupanja listovi su s donje strane pokriveni zaštitnim dlačicarna, koje kasnije nestanu. Bijeli cvjetovi neugodno mirišu, imaju 5 latica, mnogo prašnika i plodnicu s 5 pretinaca, s obiljem meda. Plod je kruška, prema peteljci nešto produžena, s trajnim ostatkom čaške. Cvjeta istodobno kad propupa i lišće, u travnju i svibnju, poslije trešnje a prije jabuke.

Sadrži:

U kruški ima mnogo voćnog šećera; koji podnose čak i dijabetičari, zatim kalija, koji smanjuje otečenost kod vodene bolesti, mnogo organskih kiselina, mineralnih soli i pektina, te nekih konzervirajućih tvari koje djeluju adstringentno i malo stežu usta. Mladi listovi i kora, kao i pu povi, sadrže specijalni glikozid, tzv. arbutosid, koji dezinficira mokraćne putove, pa liječi katar mokraćnog mjehura i bubrega, a pomaže i protiv noćnog mokrenja u krevet.

Bere se:

U fazi pupanja i cvjetanja, a lišće i poslije.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Pupovi i lišće, koliko se prstima zahvati (po prilici jedna velika žlica), ubace se u 2,5 dl. kipuće vode. To se potopi i pokrije da ponovo zakipi pa odmah makne u stranu. Ostavi se poklopljeno 10- 15 minuta i zatim se procijedi. Pije se triput dnevno po šalica, poslije jela, ili dvaput kao svaki stolni čaj, za zajutrak i užinu. Taj čaj, zbog adstringentnih tvari i antiseptičnog svojstva, djeluje protiv proljeva, a pospješuje mokrenje, pa koristi protiv reumatizma i karnenaca različite etiologije, protiv gihta iangine. Odstranjuje i pijesak iz mokraćnog mjehura i bubrežne čaške, osobito čaj od mladog lišća, jer u mladom lišću ima najviše aktivnog arbutina.

Kruške se jedu i sirove i kao kornpot, poslije redovnih obroka, ali i izmedu obroka za osvježenje. U srednjem vijeku liječnici su upozoravali da su kruške teško probavljive, da opterećuju probavu, pa da više škode nego što koriste. Ali sve vrste nemaju jednako djelovanje. Kad su potpuno zrele podnose ih i ljudi sa osjetljivim želucern. Ipak se preporuča osjetljivima, osobito oboljelim na probavnim organima, da kruške upotrebljavaju samo kuhane, kao kornpot. Tada su i veoma korisne, jer djeluju na krvotok i funkciju bugrega, a uz to su i prikladan dodatak prehrani.