Nazivi biljke
Familija: Labiatae
Narodni: Mažuran divlji
Latinski: Origanum vulgare
Ljekarski: Origani herba, flores
Engleski:
Njemački:
Talijanski: Origaeno
Francuski:
Nalazište:
Raste na kamenitom, neobrađenom tlu, suhim, sunčanim livadama, u svijetlim šumama, šikarama i živicama.
Opis:
To je trajna zeljasta biljka, crvenkasta obojenih grančica, oko 40 cm visoka, jajoliko kopljastih listova. Purpurnocrveni cvjetovi tvore okruglaste cvatove na vrhu stabljike. Mirišu ugodno. U vrijeme cvatnje, cijele se livade oboje tamnocrveno-ljubičasto. Opora je i gorkog okusa. Vrsta s bijelim cvjetovima nije ljekovita.
Sadrži:
Eterično ulje s timolom i cineolom, kamfor, tanin, borneol, gumu, mineralne soli i tvari koje djeluju antibakterijski.
Bere se:
Za vrijeme cvatnje u proljeće, beru se vršike s lišćem i cvjetovima. Stabljika nije ljekovita, pa, kad se biljka osuši na hladnom i zračnom mjestu, najbolje je otkinuti rukom lišće i cvjetove.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Liječi od prehlade bronhija, bolesti želuca, maternice, od slabe probave, žutice, nazeba i živčanih smetnji, a vanjska primjena služi za liječenje od različitih upala koža. Esencija od mažurana upotrebljava se kao osnova za mast protiv reumatizma: pomiješa se 5 g esencije od divljeg mažurana i 95 g alkoholata od ružmarina (Rosmarinus officinalis). Time se trljaju bolna rnjesta. Pomaže i protiv glavobolje i migrene.
Čaj od 5-6 g biljke na 2 dl kipuće vode preporuča se kad želudac ne luči dovoljno sokova, zatim protiv neuroze želuca, gutanja zraka i štucanja, jer umiruje živce. Protiv nesanice vrlo je djelotvorna i potpuno neopasna mješavina od hidrolata: divljeg mažurana (50 g), valerijane (25 g) i salate (25 g).
