Nazivi biljke
Familija: Piperaceae
Narodni: Papar
Latinski: Piper nigrum
Ljekarski: Nije u farmakopeji
Engleski: Papper
Njemački: Pfeffer schwaezer
Talijanski: Pepe nero
Francuski: Le poivre noir
Nalazište:
Istočna Indija, Java, Malabar, Sumatra.
Opis:
To je 12-14 stopa visok grm, čije tanke grane pužu po zemlj i ako nemaju uporište. Lišće mu jako miriše. Na vršcima se dvaput godišnje pojavljuju bijeli cvjetovi, od kojih nastaje 20-40 jagodica crnog ploda sličnoga grašku, u početku zelene, zatim crvene i na kraju crne boje. Na istom grmu rastu i bijela zrna, koja nisu navorana kao crna negoglatka, manje peku i manje su ljuta od crnih. Crni papar dobiva se od zelenih, nezrelih bobica, koje se beru i suše na suncu dok ne pocrne i smežuraju, a bijeli od zrelih bobica, koje se moče u vodi dok ne nabubre i puknu, zatim se operu i suše, i pritom izgube vanjsku kožu pa ostanu bijele.
Sadrži:
1-2,5% etarskog ulja, od kojega ima aromu, 5-9% kristalnog alkaloida piperina, od kojega ljutinu, 0,8% smole kavicina, nešto masnog ulja i mnogo škroba, kao i mineralnih soli.
Bere se:
U trećoj godini rasta. Godišnje daje 2-3 dkg zrnja. Upotrebljava se kao zdrav začin jelima.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Kad se 2-3 zrna zdrobe ili, još bolje, samelju, pospu po kruhu i natašte ujutro pojedu, jačaju želudac. Ako se uzimaju veće količine i češće, zbog oštrine mogu oštetiti sluznicu želuca i crijeva, pa treba biti oprezan. Cijela zrna ne gutati nikako! Papar jača želudac samo u slučaju slabog probavljanja, nadutosti želuca i crijeva, podrigivanja i osjećaja težina. Treba ga uzimati jedino kao začin s nekim jelom, Samljet u prah i uriban u kosu ubija uši, a kuhan u mlijeku ubija muhe. Zajedno s ljutom paprikom, kao liniment. capsici compos. služi za draženje kože u smislu hiperemije. Njegov alkaloid piperin snizuje temperaturu kod groznice. Uglavnom je stomahik.
