Nazivi biljke
Familija: Rosaceae
Narodni: Trešnja
Latinski: Prunus avium
Ljekarski: nije u farmakopeji
Engleski: Sweet cherry
Njemački: Vogelsusskirsche
Talijanski: Ciliegia
Francuski: La cerisier
Nalazište:
Porijeklom je iz Male Azije. Samonikla raste pojedinačno kao uspravno, do 10 m visoko drvo po gorskim šumama među ostalim drvećem, a kultivirana po vrtovima voćnjacima.
Opis:
Kora drveta lijepe, hrastu slične krošnje glatka je, smeđesiva, te se ljušti od stabla u vodoravnim prugama. Viseći, kopljasto-jajasti, na rubu dvostruko nazubljeni listovi meki su, malo smežurani i odozdo meko dlakavi. Peteljka ima dvije žlijezde. Kad u jesen lišće otpadne, izbiju zimski pupovi, s gotovim zamecima listova i cvjetova za iduću godinu, ornotani smeđim ljuskama za obranu od suše i zime. U travnju i svibnju iduće godine te ljuske otpadnu, a iz pupova izrastu bijeli cvjetovi na dugim peteljkama, sa po 5 velikih, srcastib latica, i tvore štitac. Na dnu je zvonolike lože slobodna plodnica, oko nje mnogo prašnika i slatki, mirisni sok. Iz plodnice se razvije sočan, mesnat, crven ili cm plod – trešnja, sred koje je okrugla, glatka koštica sa sjemenkom i klicom u njoj. Trešnja vrlo brzo raste, plod osvježuje, a koštice i peteljke mirišu na gorki badem.
Sadrži:
Jabučnu, limunovu, jantamu i još neke organske kiseline, oko 5-10% invertnog šećera, zatim neke dušične spojeve, mineraine soli i vitamine. U sjemenki ima glikozida amigdalozida i encima emulzina, a u peteljkama (Cerasi stipites) tanina i nekih tvari diuretičnog djelovanja, koje pomažu otapanje kamenaca iz bubrega i mjehura, a zaustavljaju i proljev. Sadrži i male količine masti i bjelančevina, a iz kore teče i jedna vrsta smole.
Bere se:
Trešnja cvate u travnju i svibnju, a plod dozrijeva oko Ivanja. Trešnjini plodovi služe za hranu, a peteljke plodova za lijek.
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Uživanje trešanja sprečava stvaranje plinova u crijevima, a time i dizanje ošita prema srcu. Mogu ih jesti i šećeraši, jer im trešnjina vrsta šećera ne škodi. Prijesne jačaju slabe i osvježuju iscrpljene. Slatke trešnje dobro je da jedu ljudi sa slabijim želucem, jer ga one ne podražuju odviše na jače lučenje, ne nadimaju, razrjeđuju njegov sadržaj, a veća količina tjera na stolicu.
Kisele trešnje treba da jedu melankoličari, jer ih one aktiviraju i organe potiču na življu funkciju. U grozničavim stanjima rashlađuje i snizuje temperaturu kompot od trešanja, i za takva je stanja njihova hranjivost dovoljna. Bezalkoholni, sterilizirani sok trešanja jača srce i oboljele krvne žile. Sok se pravi od zgnječenih trešanja, koje se ostave da odstoje preko noći, a ujutro protisnu kroz lanenu krpu; na čašu soka doda se pola čaše šećera u prahu, kore od cimeta i nekoliko klinčića; sve se dobro smiješa i ostavi 4 dana na suncu; zatim se ulije u boce koje se dobro začepe i naglavce okrenute spreme u pijesak u podrumskim prostorijama, gdje se može sok godinama održati. Pije se 3 puta na dan po 1 ašica nakon jela, za jačanje srca. Ako se trešnjinom rakijom izmasiraju umorni udovi, okrijepe se, a kad se ona uriba u vjeđe, ujutro, u podne i navečer prije spavanja, vid se pojačava i održava dobrim.
