Možda mislite da vaše novorođenče prvih sedmica ne zna da radi ništa drugo osim da jede, spava, plače i vrši nuždu. To ipak nije tako.
Sva čula već savršeno funkcionišu i beba prima zvukove, slike i mirise koji su oko nje, kao mala spužva. Vid novorođenčeta je idealno podešen na baš toliku preciznost da može da vidi ono što mu je najbitnije, lica roditelja.
Beba najbolje izoštrava sliku tačno na udaljenosti da, držana na rukama, idealno vidi lice mame i tate. Može ona da vidi i dalje od toga, ali teško ostavlja fokus na udaljenim predmetima. Ipak, vidjet ćete bebu kako gleda u udaljeno staklo kroz koje se reflektuje sunčeva svjetlost ili kako pogledom prati nekoga ko prolazi ispred njega.
Što se boja tiče, beba bolje vidi kontrastne boje nego slične nijanse. Crno-bijele slike ili predmeti duže će joj fokusirati pažnju nego one sa sličnim nijansama.
Beba je počela da sluša okolinu još davno prije rođenja, u stomaku. Prvo je slušala mamino srce i mnogo zvukova u maminom stomaku. Zatim do bebe dopiru i zvukovi s polja, najviše glasovi onih koji pričaju s roditeljima.
Kad se beba rodi, svi ti zvukovi postanu mnogo bučniji i jasniji pa će beba ispočetka biti osetljiva na glasne i iznenadne zvukove. Beba će se obično umiriti kad čuje zvuk fena ili usisivača, jer je to slično onim zvukovima koje je slušala dok je bila u stomaku.
Pretpostavlja se da bebe imaju razvijen osjećaj mirisa jer je poznato da imaju čulo ukusa, a ta su dva čula usko povezana. Istraživanje je pokazalo da će beba prije da sisa iz flašice sa slatkom vodom, dok će od flašice sa kiselim ili ljutim sadržajem okretati glavu.