Podrigivanje (eruktacija) više je neugodno negoli opasno. Javlja se uglavnom za vrijeme jela i neposredno poslije njega.
Podrigivanje za vrijeme jela izaziva osjećaj neugodnosti pred ljudima zato što se u našim uvjetima smatra nepristojnošću, lošim odgojem. Ali u nekih naroda, naprotiv, ljudi će namjernim podrigivanjem iskazati zadovoljstvo jelom i odati priznanje izvrsnoj kuharici.
Podrigivanjem se odstranjuje višak plinova iz želuca. Najveći je dio plina u želucu zrak. U gornjem dijelu želuca postoje veća količina zraka, tzv. “zračni mjehur želuca” koji ublažava nagle promjene pritiska. Zrak u želudac dolazi gutanjem.
NE PROPUSTITE: Ovo sigurno niste znali o puštanju vjetrova
Gutanje zraka u malim količinama normalna je pojava. Ali ako u želudac dođe prevelika količina, tada nastaju smetnje: napuhnut trbuh, bol u gornjen dijelu trbuha, srčane smetnje zbog podizanja i pritiska ošita na srce. Veće količine zraka mogu doći u želudac pušenjem, brzim gutanjem hrane ljudi koji halapljivo jedu, dugotrajnim žvakanjem, npr. gume.
Jedan dio suvišnoga zraka u želucu odstranjuje se prijelazom u tanko crijevo, dok se manja količina može izbaciti podrigivanjem. Podrigivanje nastaje naglim tiskanjem gornjega dijela želuca i potiskivanjem zraka kroz jednjak u usnu šupljinu.
Ima ljudi koji vrlo rijetko podriguju. Podrigivanje je, doduše, refleksna radnja, tj. odvija se nezavisno od ljudske volje, ali mnoge osobe mogu spriječiti taj refleks, neke ga, naprotiv, namjerno izazivaju. Podrigivanje osoba koje namjerno neće kočiti taj refleks, kao i osoba koje ga stalno namjerno izazivaju, s vremenom postaje “automatizirano”. Neki ljudi počinju se podrigivati čim sjednu za stol. Debele osobe podriguju se naročito poslije preobilnoga obroka.
Djeca gutaju veće količine zraka. Povećano gutanje zraka samo je jedan od znakova nervoze, pa se obično javljaju i drugi poremećaji na “živčanoj bazi”: nervozni proljevi, nervozan gubitak apetita. Osim zraka, podrigivanjem se izbacuju i drugi plinovi, najčešće ugljični dioksid, koji u želudac dolazi pijenjem pjenušavih pića: soda-vode, koka-kole, mineralne vode itd. Nakon pijenja većih količina takvih pića podrigivanje se javlja i u osoba koje inače nikada ne podriguju.
Ugljični dioksid može se podrigivanjem odstraniti sodom bikarbonom, koja se inače uzima da bi se poništila kiselina u želucu. Takvom neutralizacijom oslobađa se ugljični dioksid, koji može uzrokovati napuhnutost trbuha. Poremećenom probavom, kao i zbog nekih bolesti želuca, mogu se stvarati sumporovodik i metan; podrigivanjem tih plinova nastaje vrlo neugodan miris.
Samo u rijetkim slučajevima podrigivanje je popratna pojava ozbiljnije bolesti želuca ili jednjaka.
Podrigivanje nije potrebno liječiti, obično se daju sredstva za smirenje. Osoba koja stalno podriguje može s vremenom prestati ako nastoji svjesno spriječiti taj čin. Liječenje je potrebno jedino ako je podrigivanje posljedica ozbiljne bolesti probavnoga sistema. Izlječenjem osnovne bolesti prestat će i podrigivanje.
