Jedno novo istraživanje Nacionalne fondacije za san, pokazuje da polovina svih Amerikanaca pati od nekog simptoma nesanice bar nekoliko noći tjedno. Dvije trećine Amerikanaca priznaju da voze pospani, a samo jedna četvrtina odspava preporučenih osam sati dnevno. Međutim, problemi sa spavanjem su naročito karakteristični za tinejdžere. Istraživači kažu da je prosječnom tinejdžeru svake noći potrebno više od 9 sati sna.
Međutim, školskim danima većina ih spava svega sedam sati. Meri Karskadon, koja istražuje poremećaje u spavanju na Medicinskom fakultetu Braunovog univerziteta u Providensu, tvrdi da su tinejdžeri među onima koji su najviše lišeni sna u ovoj zemlji. Ona kaže da biološke promjene u pubertetu utiču na interni dnevno-noćni sat kod odraslih. Tinejdžeri proizvode melatonin – hormon koji izaziva san, satima kasnije nego dok su bili djeca. Rezultat je to da većina tinejdžera danas nije spremna da zaspi prije 11 uvečer, bez obzira što obično treba da stigne u školu do 7 i 30 ujutro, prije početka nastave. Meri Karskadon kaže da tinejdžeri svake noći povećavaju manjak sna, što im umanjuje sposobnost za učenje i reagovanje na odgovarajući način. Kraće spavanje kod tinejdžera utiče i na raspoloženje.
“Mnogo tinejdžera koji su neraspoloženi i umorni sada uzima lijekove za depresiju. A to možda i nije depresija nego jednostavno neispavanost”, kaže Meri Karskadon.
Brojne škole su odlučile da kasnije počinju nastavu, da bi đaci mogli duže da spavaju. Srednje škole u Mineapolisu su pomjerile početak nastave od 7 i 15 na 8 i 30. Istraživači kažu da đaci koji duže spavaju pokazuju manje simptoma depresije i imaju manje izostanaka. Kajla Valstrom, pedagog na Univerzitetu Minesote u Mineapolisu, kaže da je taj uticaj znatan.
“Čak i roditelji kažu da je život sa djecom mnogo lakši. Škole ističu da su đaci spremniji za učenje.”
Stručnjaci tvrde da duži san nije potreban samo tinejdžerima – mnogo odraslih također trpi zbog znatnog manjka sna. Helen Emselem, direktor Centra za spavanje i poremećaje sna u Cevi Cejzu u Merilendu, kaže da je jedna od najvažnijih stvari da se izdvoji malo vremena za sopstveni počinak – između dnevnog ludila, dolaska kuci, pripreme večere, zbrinjavanja djece. Istraživači smatraju da bi većina Amerikanaca, s obzirom na probleme pri spavanju ili često buđenje tokom noći, trebalo da se obrati svom ljekaru.