Kao začin služe za vrijeme ili nakon cvjetanja ubrani i sušeni listići zimzelenog polu grma ružmarina, porijeklom iz Sredozemlja. Kožni, na krajevima uvijeni listići sadrže 1 do 2,5 posto eteričnog ulja s velikim udjelom terpena i tanina, gorkih materija i smole. Listići mirišu prodorno, slično kamforu, što mnogima ne odgovara, pa ružmarin treba koristiti štedljivo. Najbolje je u jelo staviti stručak koji se izvadi kada ono dobije odgovarajući ukus.Za potrebe domaćinstva može se uzgajati u saksiji. Prije no što proljetne sadnice iznesemo na otvoreno, treba ih pustiti da se zakorjene ispod prevrnute čaše ili flaše, a da ne bi izgubio aromu, treba ga zaštititi od hladnoće. U srednjem vijeku se ružmarinu pripisivala moć da rastjeruje sve zle duhove koji čovjeka ugrožavaju u presudnim trenucima njegovog života kao što su rođenje, vjenčanje i smrt.
Zbog toga je mlada nosila vijenac od ružmarina, a običaj kićenja svatova ružmarinom zadržao se do danas. Ružmarin je omiljeni začin uz ovčetinu i svinjetinu te meso divljaci, za razne supe i umake. Francuska i talijanska kuhinja ne mogu se ni zamisliti bez ružmarina. Začin se upotrebljava i u proizvodnji kobasica. U Engleskoj i SAD ružmarin se dodaje i kuhanom krumpiru. Američki kuhari preporučuju da se govedina prije pečenja natrlja ružmarinom.
Začin se prodaje u listićima ili prahu. U medicini se čaj od ružmarina preporučuje protiv kroničnih želudačnih katara, za poboljšanje krvotoka i varenja, kao sredstvo za smirivanje živaca te protiv reumatičnih i oboljenja disajnih putova. Ružmarin djeluje i antioksidativno, a podstiče i funkciju jetre i žući. Mogao bi se nazvati i travom za razbuđivanje, a pripisuje mu se i da jača potenciju. Liječi i oduzetost i obamrlost mišica i opću slabost i iznurenost, uključujući psihičku. Za jačanje je dobar i med od ružmarina.
