Vanila ili vanilija je, zapravo, nepotpuno sazrela mahuna divlje orhideje, čija je pradomovina Meksiko, a raste u prašumama tropske Amerike. Danas se gaji i plantažno, kao puzavica. Njene lijane debele su dva do tri centimetra a duge čak i do deset metara. Dugačke žute mahune beru se prije dozrijevanja i moraju se preraditi u roku od 48 sati, da se ne bi upljesnivile. Svježe mahune nemaju karakterističnu aromu, ali se ona razvija u posebnom procesu uz djelovanje enzima. Najprije se sušenjem na suncu, vodenom parom ili ponavljanim umakanjem u kipuću vodu umrtvljuje tkivo ploda, pa slijedi fermentacija pod utjecajem zraka, toplote i vlage u bakrenim kotlovima, usred čega potamni. Proces traje nekoliko nedjelja, a zatim se vanila suši. Vanila se koristi kao aroma u raznim vrstama kolača, suflea, krema, pudinga, slatkih jela, napitaka i slatkih sosova.
Šipku vanile valja kuhati samo kratko u jelu kojem je dodajemo, a zatim izvaditi, osušiti i staviti u teglu sa šećerom (mogu se koristiti u više navrata). Vanilin šećer se pravi od vještačkog vanilina (od eugenola iz karanfilica, ali i iz sulfidne baze koja ostaje pri proizvodnji celuloze). Dok je pravi vanil-šećer prepoznatljiv po crno smeđim točkicama vaniline šipke. Vanilu su u Evropu donijeli Španci, pošto su je upoznali od Azteka, a osim u Meksiku, gaji se i na Madagaskaru, Sejšelima, i Tahitiju.