Zelena salata je biljka koja prati naše jelovnike gotovo čitave godine. To možemo zahvaliti velikom broju njenih sorti koje se jednako uspješno uzgajaju u rano proljeće, ljeti, pa čak i preko zime.
Njen najveći dio, čak do 95 % čini voda. Međutim iako je salata kao energetski izvor gotovo beznačajna (100 grama salate sadrži 63 kJ ili 15 kcal), to nimalo ne umanjuje njenu hranljivu vrijednost. Naprotiv, ona obiluje dragocjenim mineralima i vitaminima. Od mineralnih sastojaka najviše ima kalcija (24 mg%) i željeza (0,5 mg%). Znatne količine magnezija, joda, mangana, kobalta, nikla, silicija i bakra.
Od vitamina najbogatija je vitaminom C (24 mg%), karotinom (0,12 mg%) i gotovo svim vitaminima grupe B, te vitaminom E. Uzgajivači zelenu salatu razvrstavaju prema četiri glavne odlike a to su: salata glavatica ili puterica, hrustava kristal-salata, lisnata salata za branje i lisnata salata za rezanje, koje se dalje dijele u mnoštvo podvrsta i varijeteta. Kod nas su svakako najproširenije i najomiljenije prve dvije vrste: puterica i kristal salata.
Zelena salata
Najvrjedniji ljekoviti sastojak salate je njen mliječni sok koji sadržava tzv. laktukarij. Najviše ga ima u korijenu, lisnim rebrima i mladim stabljikama. Taj neškodljivi sastojak djeluje kao opijum, i upravo je on pribavio slavu salati još u antičko vrijeme.
Danas su te stare tvrdnje i potvrđene. Pouzdano se zna da laktukarijum ublažava bol, nervnu napetost i osigurava spokojan san. Ako neko iz bilo kojih razloga ne može da jede sirovu salatu najbolje je da je prethodno malo propirja na maslacu. Salata će pri tome izgubiti nešto vitamina C, ali će postati probavljivija, a ostali sastojci će se uglavnom sačuvati.
Mnogi evropski narodi poput Španaca, Portugalaca pa i Francuza, gotovo svakodnevno imaju na jelovniku zelenu salatu ali ne kao prilog jelu već kao predjelo. Takvo predjelo od svježe, sirove salate pripremljeno je, odnosno začinjeno s mnogo maštovitosti i kulinarskog umijeća.
Kao začin koristi se suncokretovo, sojino, bucino i maslinovo ulje. Vinsko, jabukovo ili obično sirće, limunov sok, zelene i crne masline. Razni preljevi od luka, bijelog luka, peršina i ostalih začinskih trava i mirodija, majoneza, gorušice i slično. A dodatak mogu biti i krumpir, tvrdo kuhana jaja, cvekla itd. To samo potvrđuje izuzetno svojstvo salate kao aperitiva. Što se tiče začina valja upozoriti da zelenu salatu treba uvijek začiniti i smiješati u posljednji čas, neposredno prije iznošenja na sto da bi ostala čvrsta i svježa.esjes
