Na našim ulicama, pogotovo gradskim, sve rjeđe se može naići na stablo duda. Porijeklom iz Kine, a nekada gajen radi proizvodnje svile, odnosno, za ishranu svilenih buba, u jednom periodu je masovno iskorjenjivan, navodno radi suzbijanja dudovca. Koliko se u tome uspjelo, znaju voćari…
U svakom slučaju, ako naiđete na dud (murva), bilo bijeli ili crni, nemojte ga zaobići. Pojedite ga svježeg (nikako zelenog, jer je onda otrovan i može da izazove halucinacije i grčeve u stomaku, doduše, blage), ili naberite za sirup ili pekmez. Od njega se može napraviti i vino, ali i vrlo cijenjena rakija dudara…
Plodovi duda, iako se zove bijeli i crni, mogu biti i ružičasti ili purpurni, dugi su od jednog do pet centimetara, cilindričnog oblika i podsjećaju na minijaturni grozd, a ukus im je slatko-nakiseo. Sadrže oko deset posto invertnog šećera, oko dva procenta slobodnih organskih kiselina (limunove i jabučne), sluz, pektine i druge korisne materije. Pretežno su sastavljeni od vode (87,5 grama) te nisu kalorični: svega 70 kcal, odnosno 295 kJ u 100 grama, ali imaju i bjelančevina (gram i po), 14 grama ugljenih hidrata i 1,4 gram vlakana. Zbog toga imaju laksativno dejstvo, ali i osvježavajuće u febrilnim stanjima. Dudinje sadrže i 190 miligrama kalijuma u 100 grama, a svega miligram natrijuma, kao i 20 miligrama fosfora, 29 miligrama magnezijuma, 1,9 miligrama željeza, 0,59 miligrama cinka.
Od vitamina, ima 63 miligrama vitamina C u 100 grama, nešto vitamina iz grupe B, ali i 900 miligrama beta-karotina (koji se u organizmu pretvara u vitamin A). Za lijek se koriste plod i list (u kojem takođe ima C vitamina – 2–3 miligrama po gramu, karotina, vitamina B1, folata i vitamina D, brojnih minerala, tanina i bjelančevina, pa se preporučuje kao dodatak ishrani, a esencija napravljena od njega – i za ispiranje grla, dok narod njime liječi i bolesti organa za mokrenje), a i kora i korijen imaju ljekovita svojstva: pročišćavaju crijeva, djeluju protiv glista, a mogu i da zaustave proliv. Smatra se da plod može da pomogne kod upale grla, poboljšava varenje, a u narodnoj medicini se preporučuje i kao protivotrov, sredstvo protiv upala, kašlja, za izazivanje znojenja, iskašljavanje, kao fungicid i baktericid, sedativ, ali i tonik. Bijeli dud se koristi i za liječenje afti i drugih upala u ustima, za bolove u rukama, astmu, bronhitis, za ublažavanje ujeda insekata, opštu slabost, prehladu, zatvor, kašalj, proliv, edeme, epilepsiju, groznicu, glavobolju, povišen šećer u krvi, povišen pritisak, nesanicu, bolne menstruacije, protiv tumora, rana i zmijskih ujeda.