Nazivi biljke

Familija: Solanaceae
Narodni: Bunika
Latinski: Hyoscyamus niger
Ljekarski: Hyoscyami folia
Engleski: Henbane hyosciamus leaves
Njemački: Bilsenkraut schwarzes
Talijanski: Giusquiamo
Francuski: La jusquiame

Nalazište:

Raste kao smrdljivi korov kraj naselja, ruševina, na zapuštenim i neobrađenim mjestima i buništima.

Opis:

To je čvrsta, oko 1/2 m visoka, jednogodišnja ili dvogodišnja biljka, teškoga, neugodna mirisa, na vrhu jako razgranata. Nepravilno, perasto, jajoliko lišće veliko je i sjedi na stabljici bez peteljke. I prljavožuti cvjetovi, u dnu ljubičasti, imaju također kratke peteljke i stoje pojedinačno u lisnim pazušcima, a gore u klasu. Plod je žućkastosmeđa, na vrhu nazubljena čahura s poklopcem, puna sjemenja. Biljka je dlakava, ljepljiva gorkog i ljutog okusa. Svi su dijelovi biljke otrovni.

Sadrži:

Alkaloid hiosciamin, nešto skopolamina i atropina, a u sjemenu ima još i 20–30% masnog ulja i oko 30% škroba, glikozidne gorke tvari hyoscipikrina i nešto eteričnog ulja.

Bere se:

Cvate u lipnju i srpnju, pa se tada sabire lišće.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Širi zjenice, usporuje puls, suši grlo i usta – kao i beladona, od koje se razlikuje po tome što je nešto manje otrovna, manje nadražuje mozak, izaziva čvršći san, ali ne dovodi do luđačkog ponašanja i ne djeluje na sfinktere guznog crijeva i mokraćnog mjehura. Primjenjuje se kao lijek protiv neuralgija, išijasa, reumatizrna živaca, histerije, hipohondrije i eklampsije, padavice, delirija alkoholičara i kašlja svake vrste, aponekad i bacanja krvi.

Za oči se upotrebljava samo u slučaju bolesti rožnice i upale zjenice, ali ako je oko inače zdravo, a upao ljene su samo vjeđe, onda bunika nikako ne dolazi u obzir. Kod Parkinsonove bolesti pomaže protiv drhtanja i krivljenja lica, kočenja mišića, posrtanja u hodu. Služi kao lijek protiv grčeva u želucu, crijevima i mokraćnom mjehuru. Regulira i puls. Najbolje je upotrebljavati tinkturu bunike, 10puta razrijeđenu destiliranom vodom u dozi od po 1-4 g, ili triput dnevno po 6-24 kapi poslije jela.

Kuhanjem bunikina lišća u ulju dobiva se oleum Hyoscyami coctum, a prave se i različiti melemi za masažu i mazanje protiv reume. Rjeđe se izrađuju drugi galenski pripravci, kao npr. ekstrakt i prašak. Bunika čini dio mješavine u cigaretama protiv astme i nekih pilula za čišćenja crijeva. Kao sedativ daje se zajedno s morfijem.

Zbog otrovnosti treba pripravke bunike uzimati samo pod kontrolom liječnika, a lijekove od nje smije pripremati samo ljekarnik, i to isključivo na liječnički recept. Znaci trovanja bunikom slični su kao kod trovanja velebiljem. Čovjek osjeća kao da lebdi i da nogama ne dodiruje zemlju, hvata ga san i on pada u komu, jer nastaje paraliza centralnog nervnog sistema, osobito centra za disanje.