Nazivi biljke

Familija: Rosaceae
Narodni: Višnja
Latinski: Prunus cerassus
Ljekarski: Sirupus cerassi
Engleski: Cherry sour
Njemački: Auerkirsche
Talijanski: Visciolo
Francuski: Le griouier

Nalazište:

Ima bezbroj vrsta kultiviranih po vrtovima i voćnjacima, no sve posjeduju jednaka ljekovita svojstva i snagu djelovanja.

Opis:

Višnja je slična trešnji od koje je niža, sjajnog, gotovo kožnatog lišća. Ima ih većih, s bezbojnim sokom, i manjih, pravih, s punim mekanim crno-crvenim mesnatim plodovima. Prave su višnje kisela okusa i vise, kao i trešnje na duljim peteljkama. Cvjetovi su bijeli kao i trešnjini.

Sadrži:

Plod sadrži mnogo vode i, usprkos sadržaju šećera, slabo je hranjiv, ali je zato bogat vitaminom A, nekim vitaminima iz grupe B, organskim kiselinarna, konzervirajućim tvarima i flavonoidom.

Bere se:

Plodovi i peteljke plodova beru se potkraj kolovoza.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Plodovi se jedu uglavnom sirovi, ili se od njih pravi pekmez, kompot ili sok. Koštice se ne smiju tucati da bi se jela jezgra jer sadrži cijanovodičnu kiselinu i veoma je otrovna. Lišćem neki konzerviraju krastavce za zimu. Za čaj se uzmu peteljke plodova (stipites cerassorurn), zaliju se kipućorn vodom, puste stajati 15 minuta i zatim procijede. Taj čaj, zaslađen medom, pomaže kod katara, za ispiranje rnokraćnih putova kad se iz njih istjeruje pijesak, kod nekih bolesti bubrega i smetnji pri mokrenju. Protiv dugotrajnog kašlja treba peteljke kuhati na blagoj vatri oko 10 minuta, procijediti i to zasladeno medom piti triput dnevno, poslije jela.

Reumatičnih oboljenja, slabokrvnosti (anemije), upale mokraćnog mjehura, celulitisa, pretilosti, gripe, za jače izlučivanje rnokraće, u slučaju reumatizma, bubrežnih smetnji, kamenaca, zatvora stolice i pri rastu u pubertetu. Za slabije želuce imaju prednost slatke višnje, jer manje rashladuju, manje su hranjive nego kisele, manje napuhavaju, bolje se otapaju u probavnim sokovima i razraduju, pa olakšavaju stolicu, a to osobito pogoduje starijim, sklerotičnim osobama kod kojih naprezanje može izazvati prsnuće krvnih žila i daljnje teške posljedice.

Sirovi se plodovi ponekad upotrebljavaju u obliku kure. Osobito se preporuča sok od višanja u slučaju groznice i visoke temperature, jer je odlično rashlađujuće piće, koje na nekoliko načina čisti organizam od različitih otpadnih produkata a koristan je i protiv vodene bolesti. Iscijedeni sok višanja ili njihov sirup, ugodne arome i kiselkasta okusa, dobro je davati djeci u rastu i omladi ni u pubertetu. Sirup od višanja služi i kao korigens kod pripreme drugih lijekova neugodna mirisa i okusa.

Kao i sirovi plodovi osvježuje i pospješuje mokrenje. Sirup se priprema od jednog dijela soka istisnutog iz zrelih plodova i od dva dijela šećera; to se porniješa i stavi na laganu vatru dok se šećer ne otopi, zatim ulije u boce koje se dobro zatvore čeporn, poslažu u lonac kojemu se na dnu prethodno razastre krpa, nalije se voda i stavi još krpa, nalije se voda i stavi još krpa izmedu boca da se pri vrenju ne bi doticale i razbile. Kuha se na 75’C pola sata, a zatim se pokriveno ostavi da se ohladi.

Boce se tada izvade, za jačanje očnih živaca, za održavanje oštrine vida, dobro je gornje vjede namaza ti, ili još bolje: u njih utrti, triput dnevno dobru trešnjinu ili višnjinu rakiju, ujutro, u podne i navečer prije polaska na spavanje. Ne treba zaboraviti ni male količine amigdalina koji se kod svega nama poznatog koštunjavog voća nalazi u lišću i kori, zatim voćne kiseline, kao što su jabučna, jantarna, limunova i vinska, te prilične količine pektina, koji su svi odlični konzervansi.uše i spreme.