Opis biljke: Imela biljka (lat. Viscum) mali, vrlo razgranat, uvijek zelen grmić, visok do 1 m, koji kao polu parazit živi na raznom bjelogoričnom i crnogoričnom drveću. Iz starih narodnih naziva može se zaključiti da je ova polu parazitska biljka od davnina smatrana za ljekovitu, a nekada su joj pripisivali i čarobne moći. Druidi, keltski svećenici, poštovali su je kao sveiscjeljujuću biljku. Oni bi za vrijeme svečanog rituala sjekli imelu zlatnim srpom i kasnije je koristili kao lijek protiv različitih bolesti. U starim tekstovima navodi se kao lijek protiv epilepsije, a to joj priznaju i kasniji autori. Danas se preporučuje protiv histeričnih napada.
Stabljika je zeleno-žućkasta, drvenasta, obla i dihotomski se grana. Listovi su debeli, kožasti, zeleno-žućkasti, sedeci, po obodu cijeli i imaju 3-5 nerava. Ima odvojene muške i ženske cvjetove. Plod je bijela, okrugla, sočna, prozirna bobica puna ljepljive mase. Cvijeta od marta do maja, a plodi od augusta do novembra. Od početka oktobra do kraja decembra beru se i suše listovi i tanje drške. Sljedeći period branja je od marta do aprila. Ovo napominjemo jer u ostalim mjesecima biljka nema ljekovito svojstvo. Najbolja je imela s topole, ali i s bora ili voćnih stabala. Plod imele je otrovan dok su drška i list ljekoviti.
Imela biljka kao lijek
Ljekoviti dio biljke: Primijećeno je da kemijski sastav i ljekovitost imele zavise i od drveta domaćina na kome imela živi. Tako i hipotensivna svojstva nisu ista, najjača su u imele sa kruške, manje s jabuke, a još manje sa oskoruše.
Ljekovito djelovanje: Bijela imela dobro djeluje protiv visokog krvnog pritiska i arterioskleroze, ali je jakog i neujednačenog fiziološkog dejstva. Imela se daje u obliku raznih preparata, sama ili u zajednici sa drugim lijekovima sličnog dejstva (sinergisti).
Biljka imela pospješuje rad čitavog limfnog sistema u organizmu te zato pomaže razmjenu materija u njemu. Upražnjavanjem kure od imele oboljeli od dijabetesa mogu se osloboditi svoje bolesti. Kod poremećaja hormonalnog sistema također je vrlo efikasna. Bolesnici s kroničnim poremećajem metabolizma trebalo bi da uzimaju čaj od imele svakodnevno u toku šest mjeseci. Djeluje preventivno kod skleroze i šloga, ako osoba to nije učinila, pa do udara ipak dođe, treba prvih šest nedjelja poslije toga piti po tri šalice, sljedeće tri nedjelje dvije, a naredne nedjelje po jednu šalicu na dan, i to pola šalice prije, a pola šalice poslije jela.
Ako hladan čaj ušmrčemo u nos, zaustavlja se krvarenje nosa. Imela se smatra najboljim sredstvom za srčane tegobe i tegobe u krvotoku.
U ovom pogledu pokazala se izvanredno. Ona sadrži sastojke koji reguliraju krvni tlak, kao i glog, imela sniženi krvni tlak povisuje, a povišen snižava. Tako se premoreno srce odmara, a prestaju sve nuspojave kod nenormalnog pritiska – valunzi, zujanje u ušima, vrtoglavica, smetnje s vidom.
Dnevno uzimanje tri šolje čaja od imele koju smo potopili u hladnu vodu liječi sve bolesti srca, krvotoka i pritiska od kojih toliko pati suvremeni čovjek.
Za žene je imela također višestruko korisna jer regulisan krvotok zaustavljanja i menstrualne tegobe, naročito kod jakog krvarenja, kao i poslije porođaja. Tegobe vezane za klimaks, aritmija, lupanje srca, valunzi, strah, gušenje, prolaze od imele.
Svježi sok od imele (od lista i drške, prethodno opranih) pije se protiv steriliteta, i to po 25 kapi prije doručka na gladno srce ili prije spavanja.
Kako se priprema čaj od imele
Imela se priprema isključivo hladna. Jednu vrhom punu kašičicu imele na četvrtinu litra hladne vode potopiti preko cijele noći, a prije uzimanja malo podgrijati.
Tinktura od imele
Usitnite 200 g listova imele, prelite s litrom rakije i nakon tri sedmice procijedite. Uzimajte po jednu kašikice tinkture s dva dcl vode dva ili tri puta na dan
Otrovni su samo plodovi biljke