Leblebija je povrtna kultura koja se najviše uzgaja u Makedoniji i Dalmatinskoj zagori. Leblebija je mahunasta biljka prepuna bjelančevina i visokovrijedna namirnica za ljudsku prehranu. Njeno sjeme, slično sjemenu soje ili sušenom zrnu graška, svijetlosmeđe je boje, a koristi se kao varivo ili kao dodatak ostalom povrću za pripremanje vrlo ukusnih jela. Nedozrelo sjeme ljušti se iz mahuna i priprema kao mladi grah ili grašak. U istočnim zemljama leblebiju melju u brašno i od njega peku izvrsna peciva, ili je u određenom omjeru (10 – 20 posto) miješaju s pšeničnim brašnom i peku poseban i vrlo tražen kruh. Najpopularniji orijentalni specijalitet od leblebije su propržene sjemenke, koje se grickaju kao kokice ili sjemenke bundeve i suncokreta.
Ako se to može nazvati prednošću, onda leblebija ima jednu prednost pred grahom i graškom, izuzev boba. Naime, pržena i samljevena odlična je zamjena za kafu, neki tvrde da je čak bolja od boba, te se češće uzgaja više zbog prženja i mljevenja nego zbog pripremanja za jelo kao povrće. Biokemijski sastav leblebije sličan je ostalim mahunarkama. Osušeno zrno sadrži 17,4 – 23,3 posto bjelančevina, 53,5 – 63,6 posto ugljikohidrata, 4,1 – 5,5 postotaka biljnog ulja 3,3 – 5,5 posto celuloze i 3,2 – 3,4 posto mineralnih materija. Mlade mahune leblebije nisu preporučljive za jelo, jer vegetativna masa (stabljika, lišce, pa prema tome i mahuna) ima visok sadržaj jabučne i oksalne kiseline, što može izazvati ozbiljne poremećaje u organizmu.
