Luk, odnosno crveni luk, svima nam je itekako dobro poznata namirnica. Skoro da i nema jela, pirjanog, kuhanog ili pečenog, u koje ne ide i luk, a tek kad se sjetimo sočnih pečenki i mladog luka uz njih…
Luk su uzgajali još Egipćani prije 4000 godina, a kod njih je bio posebno cijenjen. Stari zapisi o luku mogu se naći i na glinenim pločicama s podrucja Mezopotamije, što dokazuje njegovo azijsko porijeklo. Od početaka uzgajanja luk nikad nije gubio na popularnosti. Po legendi, u srednjem su ga vijeku vitezovi nosili ispod oklopa, kao zaštitu od zle sreće.
Kad kupujete luk, pripazite; glavice trebaju biti čiste, dobro oblikovane, bez oštećenja i plijesni, a vanjska ljuska mora biti suha. Luk se čuva na sobnoj temperaturi, na prozračnom i tamnom mjestu.
Rezanje luka većini nas tjera suze na oči. No, iritiranje možete izbjeći. Sat vremena prije rezanja, stavite luk u hladnjak. Suza neće biti, jer niska temperatura usporava aktivnost enzima koji proizvodi alil- sulfat, supstancu koja nadražuje oči. Izuzetno je bogat antioksidansima, a ispitivanje ekstrakata deset vrsta crvenog luka pokazalo je da su one najjačeg ukusa i najjači antioksidansi, što znači da najbolje uništavaju slobodne radikale koji povećavaju rizik od različitih bolesti. Za jelo se koristi uglavnom podzemni dio stabljike luka, a kod mladih sadnica i listovi. Dnevnu potrebu za vitaminom C zadovoljava već samo 90 g svježeg lišća mladog luka. Zato listove ne bacajte, nego ih pripremite za salatu. Osobe osjetljivog želuca lišće luka trebaju skuhati, jer ih sirovo nadražuje.
