Mitohondrijska teorija govori da naše ćelije mijenjaju metabolizam kroz fermentaciju. Fermentacija je proces kada se šećer (C6H1206) u mitohondrijima razlaže na vodu (H20) i ugljični dioksid (C02) višestrukim postupnim procesima. Procesi fermentacije moraju biti lagani i postupni jer bismo inače razvili toliko topline u razgrađujućem procesu da bismo izgorjeli.
Naše ćelije su energetski proizvođači u namjeri da održe tjelesnu temperaturu od 36,7°C, a svako od nas ima i rashladni sustav koji određuje kolika će se temperatura razviti u organizmu. Svaka naša ćelija proizvodi 192 J (džula) energije umjesto maksimalnih 2.814 J što našem tijelu pravi energetski problem, s više promjenjivih učinaka na naš organizam kao što je na primjer tumor.
Najvažniji pojedinačni učinak se sastoji od smanjenog naprezanja naše ćelijske membrane. To smanjeno naprezanje ćelijske membrane igra značajnu ulogu zato što ćelijska membrana odlučuje što ulazi i što izlazi iz ćelije.
To promijenjeno naprezanje ćelijske membrane je uzrok neulaženju dovoljno kisika u ćeliju. U ovom momentu samo dvije mogućnosti preostaju ćeliji. Može odlučiti umrijeti ili započeti život bez kisika, tj. da počne trošiti više energije nego što sama proizvede. Nusproizvod ove “odluke” je tada besmrtnost ćelije.
Tumori se ne pojavljuju zato što se ćelije dijele prebrzo, već stoga što stare ćelije ne umiru.
Taj anaerobni sistem za preživljavanje postoji u svim našim ćelijama, život ćelije bez kisika, on je prirodan i znači sposobnost proizvodnje potrebne energije kroz fermentaciju u svim našim ćelijama, inače ne bismo mogli preživjeti prve dane nakon začeća u majčinoj maternici.
Postoje dva mjesta na našem tijelu gdje se ne može razviti rak.
Rak se ne može razviti nikada na srcu i na mozgu. Mozak se sastoji od živčanih ćelija (neurona ), koji se ne mogu dijeliti,umnožavati, pa onda ne može ni biti moždanih tumora. Ono što postoji na mozgu ( ako je u pitanju tumor ) to su tumori na glia ćelijama , koje su baza tkiva mozga, a koje se množe tijekom cijelog života.
Ćelije koje su bazno tkivo mozga nastaju od sloja mesoderma i obuhvaćaju najveći dio našeg mozga i sastoje se od ćelija kao što su glia ćelije, astrociti ili oligodendrociti, od kojih potječu i imena tumora na mozgu (glioblastoma, astrocitoma i dr.).
U slučaju našeg srca čije se stanice stalno množe situacija je drugačija. Ćelijske membrane imaju napon od -70 mV do -90 mV i sve dok se održava taj napon, nemoguće je da ćelija počne fermentirati, tj. ne može postati tumorska ćelija.
Srcem prolazi nešto veća snaga struje nego kroz ostale ćelijske strukture, i prema tomu nije moguće da srčane ćelije degeneriraju.
Ova mitohondrijska teorija nastanka tumora je godinama namjerno zaobilažena i zanemarivana kao da ne postoje činjenice da se tumor nikada ne pojavljuje na srcu i nervnim ćelijama i da se metastaze najčešće pojavljuju na jetri i plućima, organima čije se ćelije izuzetno brzo razmnožavaju i dijele.
Mitohondrijska teorija potpuno negira teoriju mutacije na kojoj medicina službena i zasniva svoje namjerno pogrešne metode liječenja jer u protivnom ne bi imali alibi za prodaju kemijskih onkoloških lijekova.
