Nesanica

0
1341

insomniaNesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna čovjeka. Sve češće se čuje u svakodnevnim razgovorima: “Muči me nesanica”, “Nisam se naspavao”, “Ne mogu zaspati”, “Uzeo sam sredstvo za spavanje”.

Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao o nesanici. Suvremeni čovjek sve više cijeni dubok i zdrav san zato što ga je izgubio.

San je normalan, prirodni (fiziološki) gubitak svijesti, koji se u određenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. San nije samo stanje duševnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. Za sna dolazi do popuštanja napetosti mišića, usporenoga rada srca i disanja, do pada krvnog tlaka, neznatnog pada tjelesne temperature.

Čovjeku je san prijeko potreban, kao zrak i hrana. U narodnoj poslovici se kaže: “Dobar san zlata vrijedi.” Eksperimentima je dokazano da životinje ugibaju nakon nekoliko dana ako im se onemogući san. Nespavanje od nekoliko dana izaziva u čovjeka teške duševne poremećaje.

Zašto spavamo?

Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadražen. Danas se zna da ne postoji centar za san, nego samo centar za buđenje. San je prirođeno stanje čovjeka. Plod u utrobi majke stalno spava.

>> Imate li problem s nesanicom? Probajte ovaj prirodni lijek!
>> Provjerite imate li simptome depresije
>> Ne možete da spavate: Ne jedite ovu hranu navečer!

“Nije čudno što spavamo, nego što se uvijek budimo.” Različiti su podražaji koji nas mogu probuditi i održavaju nas budnima. Centar za buđenje povezan je živačnim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i na njega djeluju signali iz mišića, vidni i slušni podražaji, bol s površine i unutrašnjosti tijela, signali koji “govore” o napetosti mišića i položaju tijela. Stanice mozga nisu umrtvljene.

Signale koji dolaze u toku spavanja, mozak na neki način obrađuje. Bezopasne podražaje po tijelo odbacuje, a opasni podražaji dovode do buđenja. Poznato je da su se ljudi u ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona, dok ih nije smetala ni najveća galama u neposrednoj blizini.

San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od napora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju. Novija su istraživanja pokazala da velik dio sna otpada na snove. Sanjanje je toliko važno da neki stručnjaci kažu: “Čovjek spava da bi sanjao.” San bez snova ne odmara. To se dokazalo pomoću aparata, kojim se odvode i bilježe struje iz mozga, elektroencefalografa (EEG).

Kada čovjek počinje sanjati, na elektroencefalogramu nastaju karakteristične promjene, pokreću se očne jabučice, čovjek trza očima dok sanja. Kada su ljude, za vrijeme eksperimenta, budili u toj fazi spavanja, oni su mogli ispričati sve što su sanjali. Oko 20 posto spavanja otpada na sanjanje, u toku spavanja tri do četiri puta izmjenjuje se spavanje bez snova sa sanjanjem. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su počeli sanjati, tj. kada im nisu dopustili da sanjaju, njihovo je spavanje postalo nesvrsishodno. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrpljenosti, kao da uopće nisu spavali.

San je potreban da bi mozak mogao srediti, sortirati, “probaviti” sve utiske koje je primio u budnom stanju. U toku dana u mozak dolaze milijuni različitih podražaja iz unutrašnjosti tijela, kao i brojni podražaji iz vanjskoga svijeta, koje čovjek prima vidom, sluhom, njuhom i dodirom. Kao što kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene podatke, tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio.

Onemogući li se sanjanje, mozak ne može srediti primljene podatke i nije sposoban da prima nove utiske, javlja se umor – duševna i tjelesna iscrpljenost. Stručnjak je slikovito opisao značenje snova: “Mozak kao da ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike, a onda obavlja posao sličan montiranju filma – nepotrebne kadrove reže i odbacuje, potrebne zadržava.”

Prosječna potreba čovjeka za snom iznosi 8 sati. Razumije se, postoje individualne razlike. Najveća je potreba za snom u djece, a smanjuje se sa starošću. Netko sa 5 do 6 sati spavanja može biti odmorniji od onoga koji spava više od 8 sati. Svaki čovjek ima svoje vlastito vrijeme potrebno za spavanje. Spava li manje, bit će umoran, spava li više, bit će mamuran.

Nemogućnost postizanja sna naziva se nesanica. Nesanica se javlja u tri oblika. Kod nekih se očituje time što navečer ne mogu dugo zaspati, pa se prerano bude, treći se nekoliko puta bude.

Najčešći je uzrok nesanice stalna duševna napetost suvremena čovjeka. Poremećeni međuljudski odnosi na radnom mjestu, u obitelji, osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva, strah, brige – sve to izaziva stalan nemir. Navečer čovjek liježe u krevet “zajedno sa svojim brigama”, o kojima razmišlja i koje mu ne dopuštaju da se potpuno opusti. Svakome je poznato da osjećaji krivnje, straha i nezadovoljstva onemogućuju san. Ta spoznaja sadržana je u narodnoj izreci: “Čista savjest najbolji je jastuk.”

Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. Nema čovjeka koji nije loše spavao. Rješenjem problema ili smirivanjem situacije ponovo se uspostavlja normalan i zdrav san. Osobe koje ne mogu riješiti svoje probleme trajno pate od nesanice. Svjestan ili nesvjestan osjećaj nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvjetima u kojima žive. Bijeg u bolest jedini je izlaz.

Nesanica tada postaje samo jedan simptom poremećaja ličnosti – bolesti koju nazivamo neurozom. Neurotska nesanica, ili kako se još kaže, “nesanica na živčanoj osnovi”, najčešća je zbog koje se pacijenti obraćaju liječniku. Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i utjecajima. Loš san može biti posljedica prevelike buke, sparine, vrućine, hladnoće.

Neudobna postelja također može biti uzrok nesanice. Perine i brojni jastuci ne pružaju potpun odmor. Škrobljena spavačica i posteljno rublje također ometaju san.

Mnogi ne mogu zaspati ako prije počinka piju crnu kavu ili čaj. I prekomjerno pušenje može djelovati na mozak i održavati budno stanje. Osjećaj gladi i odlazak u krevet s prepunim želucem također mogu biti uzrok nesanice, kao i nedostatak dnevne fizičke aktivnosti, prekomjerno spavanje i drijemanje navečer ili ujutro, u rijetkim slučajevim to mogu biti insekti, buhe, stjenice, komarci.

San ometaju i brojni simptomi bolesti, npr, kašalj, teško disanje, temperatura, povraćanje, proljev, bol, svrbež, često mokrenje, pun mokraćni mehur. Poremećen san imaju ljudi koji boluju od kroničnih bolesti: arterioskleroze, oštećenje jetre, povećanoga krvnog tlaka, bolesti štitnjače. Jako je izražena nesanica u nekih duševnih bolesnika, često je prvi znak duševne bolesti