Želite da uplatite dopunu za telefon, ali ne možete da se sjetite svog broja telefona. Nemate razloga za paniku! Prema najnovijim istraživanjima, više od 70 posto Evropljana pati od rupa u memoriji. Obično su posrijedi samo privremeni i kratkotrajni poremećaji, koji nemaju nikakve veze sa senilnošću ili nekim psihičkim poremećajima. Uglavnom je riječ o zaboravnosti, koja je posljedica rasijanosti, nepažnje i premorenosti. Uostalom, zaboravnost ima i neke pozitivne strane – naš mozak svakodnevno bombarduje tolika količina informacija da bi on eksplodirao da ne može da pravi automatsku selekciju poruka. Problem godina, međutim, ne treba zanemariti.
Vremenom pamćenje neizbježno gubi na efikasnosti i nakon 65. godine zaboravnost je potpuno normalna „fiziološka pojava”. Ipak, ako se poznaju mehanizmi pamćenja, lakše ga je održati u dobroj formi. Memorija može da se podijeli na neposrednu, kratkoročnu i dugoročnu. Neposredna je kada traje samo nekoliko sekundi (na primjer, kada neki broj telefona pamtimo samo onoliko koliko nam je potrebno da bismo ga okrenuli, da bismo ga odmah zatim zaboravili). Kratkoročna je ako neku informaciju koja bi mogla da nas zanima čuvamo samo privremeno, a dugoročna je kada satima, danima, godinama ili cijelog života pamtimo sadržaje koje nipošto ne smijemo da zaboravimo, između ostalog i zato što od njih zavisi naš opstanak.
Memorija nije lokalizirana u nekom određenom dijelu mozga. On se sastoji od različitih oblasti i svaka od njih ima određenu ulogu u prizivanju slika, pokreta, zvukova i informacija. Naučnici pretpostavljaju da je za dugoročnu memoriju zadužena cijela moždana kora (naročito dio oko i iznad ušiju ako se gleda sa vanjske strane), dok su centri za neposrednu i kratkoročnu memoriju po svoj prilici smješteni negdje duboko u mozgu (spolja gledano, negdje iznad nosa).
Vitalnost uma u velikoj meri zavisi od načina života, pri čemu kljucnu ulogu imaju ishrana, fizička i intelektualna aktivnost. Za dobru memoriju je neophodna uravnotežena ishrana, koja će mozgu obezbjediti sve supstance neophodne za pravilno odvijanje svih biokemijskih procesa u njemu (bjelančevine, ugljeni hidrati, masti, vitamini, mineralne soli i enzimi). Treba, međutim, izbjegavati tešku hranu pošto ona ne opterećuje samo želudac već i mozak.
Glavi prija i fizička aktivnost (pješačenje, vožnja bicikla, bavljenje bilo kojim sportom na amaterskom nivou) pošto povećava priliv krvi u mozak, koji tako ima na raspolaganju dovoljno kisika.
Osim toga, treba imati na umu da je mozak poput mišića kome je, da bi dobro funkcionirao, potreban stalni trening. Što ga više koristimo i što više veza uspostavlja neka nervna ćelija sa drugim neuronima, naše intelektualne sposobnosti su bolje.
Za borbu protiv mentalne lijenosti stručnjaci preporučuju čitanje, pisanje i učenje. Pomaže i rješavanje ukrštenih riječi i drugih enigmatskih problema, igranje karata i šaha, učenje stihova i verbalnih ili numeričkih sekvenci napamet. Naravno, ne treba zaboraviti ni dobar san (u prosjeku osam sati dnevno), bez koga nema bistrog uma.
– Emotivni stres, mentalni premor, anksioznost ili apatija otežavaju fiksiranje uspomena i njihovo vađenje iz skladišta u kome smo ih pohranili. Emotivna ravnoteža je, dakle, uslov za dobro pamćenje.
– Memorija otkazuje i onda kada je mozak predugo izložen intenzivnoj aktivnosti.
– Zloupotreba nekih lijekova (pilula za spavanje, sedativa ili antidepresiva) može negativno da se odrazi na pamćenje. Zato se strogo treba pridržavati uputa ljekara i nikada ih ne treba kombinirati. Kokteli ovih lijekova mogu da oštete mozak.
– Prekomjerno konzumiranje alkohola nipošto ne pogoduje pamćenju. Štoviše, ono je jedan od najčešćih uzroka oštećenja nervnih centara zaduženih za memoriju.