Srčenjak (Polygonumbistorta) je višegodišnja zeljasta planinska biljka. Raste na vlažnim planinskim livadama i oko bara, ali može da se sretne i na vlažnim livadama nizina i, malo rjeđe u šumskim predjelima. Prijaju mu vlažna, slabo kisela i rastresita zemljišta. Srčenjak biljka je rasprostranjena u skoro svim dijelovima Evrope, Azije i Sjeverne Amerike. Kod nas ga ima u centralnoj Srbiji (Kopaoniku), istočnoj (Staroj planini), zapadnoj (Tari, Maljenu), jugozapadnoj (Zlatiboru, Pešteru) i na Kosovu (sjeverne padine Šare, Koprivnik, Rugovo). U Srbiji je poznat pod mnogim narodnim imenima, kao što su volujsko zelje, želudnjak, želičara, jermen, kacja trava, mali srčanik, račjak, srčanica, srčenjača, trava od srdobolje, trava od srca, štavljika.
Iznad zemlje iz rizoma izrasta jezičasto kopljasto lišće i stabljika visine do jednog metra, koljencima izdijeljena na članke, od čega i potječe naziv polygonum (polys – mnogo i gony – koljeno). Na stabljici su rijetko raspoređeni listovi različitog oblika i veličine, na licu goli, dok na naličju mogu biti sa voštanom navlakom ili dlakavi. Cvast je vršni, debeo, valjkast ili ovalno glavičast klas, koji je složen od cvjetića svjetlo do tamno ružičaste boje.
Srčenjak cvjeta od maja do jula. Plod je trostrani oraščić boje kestena, veličine 3,5-4 mm.
Srčenjak biljka
Za jelo služe sasvim mladi listovi i stabljike. Od njih se spremaju čorbe, variva i salate. Mladi listovi sadrže oko 50 mg vitamina C. U engleskoj kuhinji je poznat puding koji se pravi od listova srčenjaka.
U ljekovite svrhe upotrebljava se izvađen i osušen podanak srčenjaka – Bistortaerhizome. Vađenje podanka obavlja se u martu ili aprilu, odnosno septembru ili oktobru. Izvađen podanak treba najprije očistiti od korenja, stabljike, truleži i slično, a zatim oprati u hladnoj vodi. Poslije čišćenja, rizom treba isjeći u sitne komadiće i osušiti na hladnom i vjetrovitom mjestu. Osušen podanak nema mirisa, ukus mu je vrlo opor i pomalo gorak. Treba ga čuvati zaštićenog od svjetlosti i ne duže od dvije godine. Rizom srčenjaka od biološki aktivnih supstanci sadrži 15-36 posto katehinskog tanina, do 30 posto škroba, taninsko crvenilo, proteine itd.
Podanak srčenjaka koristi se za izradu dekokta, ekstrakata i složenih čajeva, koji se upotrebljavaju u liječenju malokrvnosti, proljeva, upala usta i desni, u vidu obloga, za ispiranje gnojnih rana, hemoroida i raznih kožnih oboljenja. Crijevni trakt podstiče na rad. Primjenjuje se i u ginekologiji.
Čaj od srčenjaka
1 supenu kašiku korijena srčenjaka preliti sa 6 dcl kipuće vode, ostaviti poklopljeno 15 – 20 min zatim procijediti. Piti tri puta dnevno prije jela po 2 dcl čaja. Čaj ne sladiti.
Kod stomačnih tegoba se pomješa po 20 g korijena srčenjaka, 20 g korijena šumske jagode, 20 g kamilice i 20 g plodova borovnice. Sve se isitni i promiješa, odvoje se tri supene kašike mješavine i kuha u 0,5 l vode pet minuta u poklopljenoj posudi. Ostavi se preko noći da odstoji, a sutradan pije umjesto vode.
Upala usta i ždrijela se liječi kada se pomiješa po 20 g korijena srčenjaka, 20 g anisa, 20 g hajdučice, 20 g kamilice i 20 g žalfije. Dvije kašike mješavine popari se sa 3 dl ključale vode, poklopi i ostavi dva sata. Zatim se procijedi, a čajem se ispiraju usta i grlo.
