Nosioci života – ako se ne unište kuhanjem. Ne mogu se proizvesti industrijski. Upravljaju kemijskim procesima u organima ljudi, životinja i biljaka. Godine 1940. istraživač Edvard Hauel je otkrio stvarne životne materije – enzime. Shvatio je da su oni nosioci života kod svih živih bića i oni elementi naše ishrane koji nose život (ukoliko nisu uništeni kuhanjem). Enzime, možemo naći samo u živoj, nekuhanoj hrani, ne mogu se industrijski proizvoditi. Šta su enzimi, zapravo, i u čemu se sastoji njihova uloga? Radi se o vrlo specifičnim supstancama koje pokreću vegetativni život u svim biljnim i životinjskim i ćelijama čovjeka. Bez enzima nema diobe ćelija, nema rasta i razmnožavanja. Oni upravljaju kemijskim procesima u pojedinačnim organima kod čovjeka, životinja i biljaka – precizno, kao da imaju razum…
Šta su enzimi, zapravo, i u čemu se sastoji njihova uloga?
Za novu energiju, više izdržljivosti, obranu od bolesti. Za divljenje je šta oni sve ostvaruju u našem organizmu. U ljudskom tijelu postoje dvije vrste enzima. Jedni su takozvani endogeni, koje nazivamo i fermentima. Oni nastaju u žlijezdama organa za varenje, pa stoga regulišu sam proces varenja.
Oni drugi, “pravi”enzimi, su egzogeni. Oni u našem tijelu izvršavaju sve gore spomenute zadatke, a posebno su “zaduženi” za ćelijski metabolizam. Oni su neuporedivo važniji od vitamina, kojima bismo prije mogli pripisati funkciju pomoćnih materija u službi enzima, kojima oni, zapravo, služe kao “trčkarala”.
Za razliku od fermenata za varenje, ove enzime naše tijelo ne može da proizvede. Oni se mogu unijeti jedino spolja, preko hrane, na isti način kao i vitamini.
Što je u našoj hrani sadržano više svježih enzima (prijesna hrana), to mu dotiče više novog života i utoliko više novih ćelija može da se formira. To znači nastajanje nove energije, više izdržljivosti, uvećanu sposobnost obrane od bolesti. Ono znači i ljepotu, pravilno funkcionisanje žlijezda, pa prema tome i dobru regulaciju tjelesne težine, čišćenje krvi i ćelijskog tkiva od svih vrsta otpadnih materija – ambijent u kojem nastaje izliječenje od različitih bolesti.
Enzimi u hrani
Prijesna hrana najbogatija enzimima, su klice iz integralne, nekuhane pšenice, prijesno mlijeko, žumance, mlado povrće, klice iz sjemenja, a naročito sokovi od povrća.
Preporučuje se konzumirati namirnice koje sadrže prirodne enzime za varenje, koji mogu unaprijediti rad probavnog sistema. A te namirnice su: ananas, mango, med, banana, avokado, kefir, kiseli kupus, kivi, đumbir…
Bez enzima – minerali bezvrijedni
Smatra se da je najteža posljedica nedostatka enzima uništavanje vrijednosti i svojstava mineralnih materija, kao što su kalcijum, fosfor, sumpor, željezo i mnogi drugi, jer time nastaju teške i podmukle bolesti, dok one druge bivaju potpomognute. Kemičari, doduše, tvrde da se kuhanjem mineralne materije ne uništavaju i oni su djelimično u pravu. Ipak, poslije kuhanja više nema enzima, koji su za mineralne materije organski vezani.
Prijesna hrana sprječava i kvarenje zuba, a time i čitav niz drugih bolesti, nastalih zbog nepravilne ishrane, kao što su artroza, išijas, oštećenja i poremećaji u zglobu kuka i na kičmi. Kosti popuštaju pošto ne primaju dovoljno hranljivih materija, pa nastupa uklještenje nerava (išijas). Najčešće vrste lomova kostiju takođe su posljedica takvog nedostatka u ishrani. Tu pomažu samo kalcijumom bogato sirovo mlijeko i prijesna hrana.
Usporedo s nedostatkom mineralnih materija događa se i opterećivanje krvi i tjelesnih organa otpadnim materijama iz hrane, što izaziva novi niz bolesti. Kuhana hrana višestruko izaziva taloženje otpadnih materija i kiselina, koji dospijevaju u krv, radi eliminacije prirodnim putem. Budući da takvom zadatku organi za izlučivanje nisu dorasli, mnogo toga ostaje u tijelu i izaziva bolesti. Neke od kiselina koje se sakupljaju u tkivima mišića i zglobova kristališu se, pa nastaju reumatizam i artritis. Druge neupotrebljive supstance talože se na drugim mjestima u tijelu, pa nastaju zakrečenje arterija, visok krvni pritisak, bolesti srca, žučni kamenci, različite kožne bolesti i nebrojene druge bolesti i tegobe.
Naglašavamo da je u periodu navikavanja na prijesnu hranu neophodno koristiti idirot. Njegovom upotrebom postiže se da organizam vremenom prihvati prijesnu hranu (termički neobrađena), a eliminiše se nadimanje (meteorizam crijeva).
