Nesretni zarez koji je uništio ljepotu miliona djetinjstava. Spanać nije bogat željezom! Tu ukusnu biljku pripremljenu na različite načine svi smo kao djeca zamrzili zbog zablude.
A u zabludi su naraštaji roditelja još od 1870. godine. Tada je prvi put analizu sastava učinio dr. E. von Wolf i u svoje je bilješke, uz izmjerenu brojku, pogreškom decimalni zarez pomaknuo udesno za jedno mjesto. Poslije su iz njegova rada svi prepisivali, a brojka je govorila da je u spanaću deset puta više željeza nego u bilo kojem drugom povrću. Na to su se nadovezali ljekari i drugi popularizatori nauke, koji su preporučujući spanać, uvjerili milione roditelja da ga što češće uvrštavaju u ishranu djece.
Napokon, sve je zablude zabetonirao strip i crtić o pra-superjunaku mornaru Popaju. Lik Elzie Crislier Segar od januara ratne 1917. godine, umjesto da djecu nagovara da ga jedu, uspješno uvjerava roditelje da djecu šopaju tom biljkom. A koji roditelj ne bi povjerovao toj paljbi? Nju se i do najgluše zabiti prenosilo s majke na kćeri, a one su torturi podvrgavale svoje potomstvo.
Prvi su put kemijsku analizu spanaća ponovili njemački kemičari, i to tek 1937. godine. Najširoj javnosti činjenice o zabludi mogle su postati jasne tek kad je imunolog Terry J. Hamblin objavio punu istinu u decembarskom broju 1981. godine u British Medical Journalu. Mnogi za tu naučnu činjenicu ne znaju ni danas. Neznanje je neiskorjenjiv korov, a roditeljska želja da djeci nameću “korisne materije” jedna je od najrazornijih sila u svemiru.