Exzema infantum, dječji osip, zbilja pobuđuje sažaljenje, jer je osim djeteta teško pogođena i majka koju oboljenje djeteta isto tako pogađa i zahtijeva od nje uvijek vrlo požrtvovnu i napornu njegu.
Na kongresu pedijatara (liječnika za dječje bolesti) u Miinchenu god. 1964, američki pedijatar sa sveučilišta u New-Yorku, prof. Holt zagovarao je gledište da je za liječenje dječjega egzema još uvijek najbolji katran. Pet postotni alkoholni ekstrakt katrana je također mnogo jeftiniji od steroidnih asti.
Zanimljivo je bilo profesorovo priznanje da je dječji egzem relativno lako ublažiti, ali ga je teško izliječiti. Katranskom terapijom stvarno je lako IV stepen egzema reducirati na I stepen, ali za izlječenje katranska terapija nije dovoljna. Čim prestanemo s katranskom terapijom, djetetu se stanje naglo pogorša. Na žalost, na kongresu to nisu ni spomenuli. Nisu spomenuli ni to da je katran sa svojih 15 ugljikovodika, među kojima je i naftalin koji je kancerogen.
Liječenje dječjeg osipa
Na žalost, nije bilo liječnika za dječje bolesti, koji bi predložio bolju terapiju: osim zabrane mlijeka i bjelančevina u hrani, i uspješnu upotrebu mliječnih enzima sa surutkom. Nitko od prisutnih nije mogao razjasniti zašto je upravo liječenje dječjeg egzema surutkom (Molkosan) tako djelotvorno.
Doista je žalosno i zavređuje osuđivanje da taj način liječenja nije među stručnim krugovima dovoljno poznat, usprkos tome što je već dugo u upotrebi. Već je, naime, stoljećima poznato da kupke u svježoj, posve kiseloj surutki postižu u liječenju dječjeg egzema ljekoviti učinak.
Ako se istodobno upotrebljava i divlja maćuhica, uspjeh je još bolji. Budući da djeca sa egzemom imaju također premalo kalcija, liječenje potpomaže također upotreba kalcijevih preparata (Urticalcin). Urticalcin se pokazao uspješnim i za vanjsku upotrebu jer sprečava prodor bakterija u kožu, izvana se upotrebljava kao puder za posipavanje.
Umjesto steroidnih masti upotrebljavamo punomasne kreme. Svaki liječnik za dječje bolesti bit će oduševljen uspjehom. Posve je razumljivo da je važna također dijeta. Budući da je mlijeko zabranjeno, biljne su bjelančevine utoliko nužnije. Valjanima su se pokazale soja i bjelančevine badema. Preporuča se također neslana dijeta.
Zanimljiva su zapažanja liječnika iz Nigerije, koji su ustanovili da je egzem u djece bogatih roditelja koji žive na evropski način, mnogo češći nego u djece starosjedilaca koji žive po starim običajima. To nam govori da životne navike imaju u ishrani naše civilizacije također svoj udio u nastanku dječjeg egzema.
Činjenica, odnosno tvrdnja, da je dječji egzem alergična bolest, ne stoji baš na čvrstim nogama. Traženje škodljivog antitijela i specifičnih protutijela neće vjerojatno uroditi uspjehom. Zašto se, dakle, ne bismo radije prihvatili liječenja prirodnim sredstvima koja su neškodljiva i s kojima postižemo veoma često ne samo poboljšanje već i ozdravljenje?
