Nova formula temelji se na ciklusima spavanja, a ne na broju sati. Alarm usred ciklusa izaziva umor… Svima nam je poznat onaj osjećaj kad legnemo ranije u krevet kako bismo se bolje naspavali i onda se ujutro probudimo još umorniji. Čini se da ključ leži u tome kad tačno idemo na spavanje. Naime, pojavio se kalkulator spavanja koji na temelju formula i podataka iz medicine računa u koliko sati trebamo leći da bismo lakše ujutro ustali.
Temelji se na ciklusima spavanja, a ne na broju sati. Čovjek tokom noći prođe kroz 5 ili 6 ciklusa koji traju oko 90 minuta, ali ako ga alarm probudi usred ciklusa spavanja javlja se osjećaj umora.
Kalkulator spavanja
Računica ide ovako: ako, primjerice, trebate ustati u sedam ujutro, trebate leći u 21.46 ili 23.16 sati. Ako ipak ostajete dulje budni, lezite u 00.46 ili 2.16 sati. Ako ustajete u 6 ujutro, pravo vrijeme za odlazak u krevet je u 20.46, 22.16 ili 23.46 a ako preskočite te termine, onda je 1.16 pravo vrijeme.
Ako, pak, ustajete tek u 8 sati ujutro, u krevet morate u 22.46, 00.16, 01.46 ili 03.16 sati.
No, oni koji ne ustaju u puni sat, već npr. u 6.35 za svoju računicu mogu ukucati tačno vrijeme u aplikaciju koju će pronaći na internetu i dobit će rezultat. Za 6,35 lezite u 21,21, 22,51, 00,21 ili 01,51 sati.
Dodajmo i da kalkulator uračuna i činjenicu da nam u prosjeku treba 14 min. da zaspimo prirodnim putem pa ne trebamo u minutu tačno biti u krevetu.
>>Količinu sna koja nam je po noći potrebna u najvećoj mjeri određuje naša dob…
Rani odlazak na spavanje
Odlazak u krevet ranije pridonosi fizičkom zdravlju djeteta, kao i raspoloženju i mentalnom zdravlju, jer omogućuje vrijeme potrebno za okrepljujući san, što je važno za osvježenje i oporavak mozga i tijela. Nedostatak sna narušava fiziološke procese koji omogućuju prilagodljivo emocionalno podešavanje koje, pak, ovisi o “dijalogu” ili međudjelovanju pojedinih dijelova mozga. Ta živčana područja koja upravljaju emocionalnim podešavanjem osjetljiva su na nedostatak sna. Kad su ljudi neispavani, umanjena je povezanost među tim moždanim područjima, posljedica čega su poteškoće u podešavanju emocija. Sve to vodi ka povećanju stresa i uzbuđenja što dalje ometa san.
