Šljive

Šljiva, voćka iz porodice ruža, obično se smatra simbolom Srbije. Međutim, porijeklom je iz Kine, Amerike i Europe, kao i s Kavkaza. U sjevernu Europu prenijeli su je Rimljani. Drvo šljive naraste pet do sedam metara, cvjetići su joj bijelozelenkasti, a plodovi mogu biti tamnoplavi, ljubičasti, zeleni ili žuti.

Dužina im varira od tri do šest centimetara, mogu biti duguljaste ili okrugle (ringlovi), imaju somotastu ljusku i slatko meso, s pljosnatom košticom u sredini. Danas je poznato dvjestotinjak vrsta šljiva, a dijele se u četiri glavne kategorije: europsku, japansku, demson i mirabel i šeri šljive (ponekad se mogu naći i kao divlje). Stvoren je i hibrid šljive i kajsije, nazvan plamkot ili plaot…

Šljive mogu da se jedu svježe, od njih se pravi pekmez i sok, a često se i suše. Bez obzira na oblik, one stimulišu rad crijeva, zahvaljujući supstanci koju sadrže u ljusci. Stoga, ako želite da izbjegnete taj efekat, možete da ih oljuštite. Ova voćka korisna je osobama s oboljelim bubrezima i jetrom, s gihtom i reumatizmom.

U šljivama ima mnogo ugljenih hidrata (11,41 grama u 100 grama svježih, 13,52 u 100 grama ringlova, a čak 53,2 u istoj količini suhih), no ipak ne sadrže mnogo kalorija – svega 50 kcal, odnosno 207 kJ (plave), odnosno 57 kcal (239 kJ) ringlovi, pošto imaju i mnogo vode (83,7, odnosno 80,7 grama) – u suhim, naravno, daleko više: 227 kcal, odnosno 952 kJ). Odličan su izvor provitamina A: 210 mikrograma u plavim, 180 u ringlovima i 670 u suhim, u plavim ima i nešto vitamina E, vitamina grupe B, folne kiseline i biotina, dok vitamina C ima 5,4 miligrama, a u ringlovima 5,7. Bogate su kalijumom (221 mg% u plavim, 243 u ringlovima i 824 u suhim), imaju i kalcijuma (14, 13, odnosno 41 mg%), fosfora (18, 24 i 73 mg%), magnezijuma (10, 9,6, odnosno 27 mg%). Željeza ima više u ringlovima nego u “običnim” šljivama (1,14 prema 0,44 mg%), dok ga u suhim ima 2,3 mg%. Plave šljive sadrže i cink (0,07 miligrama), jod (jedan mikrogram), fluor (1,8), krom (2), bakar (0,09 – u ringlovima ga ima daleko više – 0,4) i selen (0,15 mikrograma). Karakterišu ih i biljna vlakna – ima ih više od četiri grama u 100 grama. U stara vremena šljive su ostavljane da se suše na drvetu, a danas se to čini ubrzanim tehnološkim postupkom, u specijalnim tunelima s toplim vazduhom. Za kućnu upotrebu to se može učiniti i u rerni.