Herbarium – Dinja

0
231

Dinja

dinja

Nazivi biljke

Familija: Cucurbitaceae
Narodni: Dinja
Latinski: Cucumis melo
Ljekarski: nije u farmakopeji
Engleski: Cantaloupe
Njemački: Zurckermelone
Talijanski: Melone
Francuski: Le melon

Nalazište:

Uzgaja se u vrtovima i plantažama.

Opis:

To je jednogodišnja zeljasta biljka dugih, puzajućih i poleglih vriježa, prilično velikog lišća i žutih, mesnatih, vrlo sočnih i slatkih plodova, sličnih bundevi.

Sadrži:

To je jednogodišnja zeljasta biljka dugih, puzajućih i poleglih vriježa, prilično velikog lišća i žutih, mesnatih, vrlo sočnih i slatkih plodova, sličnih bundevi. Sadrži: Plod sadrži oko 95% vode, oko 3% šećera, oko 0,50% bjelančevina, oko 3,5% ekstraktivnih tvari u kojima nema dušika, te limunove kiseline, vitamina C, karotena, nešto bakrenih, željeznih i cinkovih soli i malo eteričnog ulja, ugodna mirisa.

Sjeme sadrži oko 10% vode, oko 4,5% dušičnih spojeva, 1,5% fitina i još nekih tvari, te 27% masnog ulja, zbog čega je okus sjemena uljast. U korijenu ima pektina, melonemetina koji prouzrokuje proljeve i povraćanje, oko 1,5% kalcijeva malata, te smole i voska.

Bere se:

Cvate na početku ljeta, a bere se u jesen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Plod se rado upotrebljava kao hranjivo, ukusno i osvježavajuće voće ugodna mirisa i okusa, kao voćna poslastica u obliku voćne salate, ili kao kompot, a često i kao pekmez. Osim što osvježava i psihički umiruje, dinja dobro djeluje na upaljenu sluznicu probavnih organa, a izvana, kao oblog, ublažava bol u slučaju uboja i opeklina.

Jednako djeluje i emulzija dobivena od samljevenog sjemenja pomiješanog s vodom, pa procijeđenog kroz čistu lanenu krpu. Uživanje dinje kao hranjivog voća pomaže u slučaju žučnih oboljenja, jer razgrađuje gustu žuč i time pospješuje izliječenje. Na stolicu i mokrenje djeluje slično kao i grožđe. Treba je jesti dokle god je ima, cijelu njezinu sezonu.