Homeopatija

2
405

Homeopatija je efikasan, naučni sistem liječenja. Riječ homeopatija potiče od grčkih riječi homeo, tj. sličan i pathos – patnja sto bi značilo slično bolesti ili patnji. Homeopatija se temelji na zakonu sličnosti koji glasi “similia similibus curentur” ili “slično se leci sličnim”.

Historijat

Pojam “slično se liječi sličnim” poznat je još od vremena Hipokrata koji je tvrdio da se bolest može liječiti na dva načina: suprotnim ili sličnim sredstvom u odnosu na bolest. Mogućnost liječenja sličnim sredstvom spominje se također i u Vedi Vyasi. Na principu liječenja suprotnim sredstvom razvila se galenska farmakologija i klasična medicina. Princip sličnosti sačuvao se vjekovima kroz narodnu medicinu, a Paracelzus ga je u 16. vijeku pokusao uvesti u praksu, ali nedovoljno uspješno. Krajem 18. vijeka njemački naučnik, ljekar, hemičar i poliglota Samuel Hahnemann (1755-1843), utemeljio je na zakonu sličnosti cjelovitu filozofiju i principe liječenja, nazvavši to homeopatijom. Takvu, Hahnemannovu homeopatiju danas praktikuju stotine hiljada terapeuta sirom sveta pod nazivom klasična homeopatija.

Kako je Hahnemann došao do genijalnog otkrića i u toku svog životnog i radnog vijeka oblikovao jednu čitavu nauku ?

Radeći kao ljekar bio je nezadovoljan rezultatima medicine svoga doba i posto nije uspeo izliječiti svoju kćerku od difterije, razočaran se povukao iz prakse i bavio se, između ostaloga, prevođenjem medicinske literature. Prevodeći čuveno farmakološko djelo, Kulenovu Materiju Mediku, smatrao je glupim objašnjenje da ljekovitost kinina potiče od gorkog ukusa leka. Ne znamo zašto, ali odlučio je da isproba djelovanje kinina na sebi iako je bio potpuno zdrav. Uzimao ga je nekoliko dana u visokim dozama i razvio simptome veoma slične malariji. Video je kako djeluje zakon sličnosti. Zaključio je da je kinin efikasan u liječenju malarije zato sto može da izazove slične simptome kod zdrave osobe i prema zakonu sličnosti da leci iste simptome kod bolesne osobe. Nastavio je sa eksperimentima i 1810. izašao u javnost sa svojim najznačajnijim djelom “Organom medicinske vještine”, koji je ubrzo preveden na sve važnije evropske jezike, doživio je šest izdanja, i u njemu je detaljno iznesena filozofija, zakoni i principi homeopatije.

Iako je od prvog izdanja prošlo skoro 200 godina, Organom i dan danas predstavlja kamen temeljac homeopatske edukacije. Iste godine Hahnemann se istakao liječeći oboljele od tifusa nakon Napoleonovih osvajanja i postao predavač na Lajpciskom univerzitetu gdje je žestoko napadao tadašnje drastične metode liječenja i nastavio da objavljuje svoja najznačajnija dijela. Tridesetih godina 19. vijeka Evropom je protutnjala teška epidemija kolere. Stopa smrtnosti bila je preko 55 %. Hahenmann je savjetovao upotrebu homeopatskih lijekova kao i dezinfekciju i uništavanje zagađenog materijala mnogo prije radova Pasteura i Kocha. Homeopatskim liječenjem smrtnost je bila svedena na 2,4 do 21,1 %. Homeopatija je time zadobila gorljive pristalice među narodom, aristokratijom i jednim manjim dijelom medicinske profesije. Počele su se otvarati homeopatske bolnice, u engleskom parlamentu odlučeno je da homeopatija postaje paralelan medicinski sistem sto je ostalo na snazi i do danas a engleska kraljevska porodica od tada pa do danas ima homeopatu u ljekarskom timu. Za tridesetak godina Hahnemanovi sljedbenici proširili su homeopatiju sirom zapadne Evrope i Amerike otvarajući bolnice i koledže. Nesumnjivo je da je Hahnemann bio veliki naučnik.

Uveo je u medicinu:

– eksperiment
– propisao egzaktan način istraživanja
– prvi u historiji medicine formulirao zakone i principe liječenja
– najavio mnoge pronalaske u medicini, npr. nasljedni faktor, prije Mendela
– dokazao uspješnost svoje metode u praksi

No ipak je zbog sukoba sa svojim kolegama, ljekarima i farmaceutima, morao da napusti rodnu Njemačku 1835. i preseli se s porodicom u Pariz. Hahneman je čitav svoj život posvetio utemeljivanju ove nauke. Od njegovog vremena pa do danas ništa nije izmijenjeno u principima i filozofiji homeopatije. Jedino se stalno proširuje lista dokazanih homeopatskih lijekova i u praksi se vise koriste suvremena saznanja o psihološkim aspektima ličnosti. Njegove ideje su prevazilazile toleranciju inače povoljne društvene klime 18. stoljeća nastale pod uticanjem pokreta “Prosvjetljenje” koji je iznjedrio mnogobrojna naučna dostignuća kao i umjetnička ostvarenja. Imao je mnogo vjernih sljedbenika i mnogo ljutih protivnika. Hahnemanove ideje bile su naprednije za nekoliko stoljeća. Mi vjerujemo da ce konačnu naučnu verifikaciju homeopatija ostvariti početkom 21. vijeka zahvaljujući napretku kvantne fizike.

Razvoj medicine odvijao se u skladu sa tada važećim njutnovskim mehanicističkim i materijalističkim konceptom spoznaje sveta tako da su Pasterova istraživanja na polju prirode mikroba bila prihvatljivija od Hahnemanovog energetskog koncepta. Početkom 20. stoljeća homeopatija doživljava svoj prvi uspon, a onda njena popularnost polako gubi trku sa brzim tehnološkim napretkom koji je bio zahvatio i medicinu. U odnos medicine i homeopatije bili su naravno uključene i neizbježne igre financijskih i drugih interesa koje su išle na štetu homeopatije obzirom da ona nije bila zanimljiva sa stajališta profita. Početkom stoljeća Rockfellerovi su se liječili homeopatski i željeli uložiti novac u razvoj homeopatije, međutim njihov financijski savjetnik je preporučio ulaganje u farmaceutsku industriju i time vjerovatno učestvovao u određivanju historijskih tokova. Homeopatske bolnice i škole ostajale su sve češće bez financijskih izvora i bile prisiljene na smanjenje rada ili cak zatvaranje.

Homeopatija je bila veliki izazov za nauku i filozofiju, ali prerano. Ljekari koji su imali bilo kakve veze sa homeopatijom bili su protjerivani iz strukovnih udruženja, zabranjivan im je rad, a na medicinskim fakultetima nije se smela spomenuti ta riječ. Homeopatija je ta teška vremena preživjela zahvaljujući velikom broju homeopata koji su bili nezavisni po školovanju i praksi, tj. nisu bili doktori klasične medicine. Svoj opstanak homeopatija također duguje zaštiti koju je od samog svog nastanke imala u aristokratskim krugovima posebno u britanskoj kraljevskoj porodici kao i u intelektualnoj i umjetničkoj eliti Evrope u 19. vijeku. Npr. čuveno platno Van Gogha, prodato za 82,5 miliona dolara, predstavlja njegovog prijatelja i homeopatu dr. Gacheta. Početkom 70-tih godina 20. vijeka homeopatija doživljava svoju renesansu, sirom planete, izuzev možda u Kini gdje već hiljadama godina postoji kontinuitet u primijeni holističkih terapija. Zanimljivo je spomenuti da je jedan Grk, inače građevinski inžinjer, George Vithoulkas, bio taj koji je pokrenuo lavinu renesanse u homepatiji. On je sigurno najveći homeopata 20. stoljeća, edukovao je sve značajne homeopate danas u svijetu, a za svoj rad dobio je alternativnu Nobelovu nagradu.

Osnovni principi homeopatije

Vitalna sila

Ovo je prvi princip po kome se homeopatija razlikuje od klasične medicine. Vitalna sila je energija koja animira tijelo, održava funkciju, ponaša se kao njegov regulator pokušavajući da održi harmoniju tijela. Ona se ne može izmjeriti, ali se posmatranjem može procijeniti kolika je životna sila neke osobe. U kineskoj tradicionalnoj medicini je to Drugim riječima, to je vitalnost jednog organizma.

Zakon sličnosti

Ovo je osnovni princip homeopatije po kome se slično sličnim leci. To znaci da se supstanca koja izaziva određene simptome kod zdrave osobe koristi za te iste simptome kod bolesne osobe. Na primjer: Allium cepa je napravljen od crnog luka, i koristi je za liječenje prehlada koja ima simptome i senzacije koji se javljaju kada siječemo crni luk.

Prijemčivost

Svaka osoba ima određenu prijemčivost i predispoziciju i drugačije reaguje na različite bolesti. Prijemčivost zavisi od kvaliteta vitalne sile, i ona uglavnom ostaje ista tokom života ali neki faktori mogu da pogoršaju stanje (pušenje, alkohol, loša ishrana) i u?ine organizam prijemčivijim za bolest. Isto tako pozitivni uticaji, uravnotežen život, pravilna ishrana i dobar homeopatski lek, mogu da smanje prijemčivost za mnoge bolesti. Genetsko nasljeđe ima veliki zna?aj za prijemčivost.

Mijazam

Mijazam je poremećaj, “greška” na životnoj sili. Haneman je u početku imao dobre rezultate ali je vremenom primijetio da se simptomi ili bolest nakon nekog vremena vraćaju. Godinama je analizirao hronične slučajeve i došao do zaključka da su uzrok tome mijazmi. On ih je podijelio na tri tipa.

Psora – najstariji mijazam, koren svih bolesti, nastao supresijom kočnih promjena i erupcija
Sycosis – potiče od suprimirane gonoreje
Syphilis – potiče od suprimiranog sifilisa

Ispitivanje leka

Svaki lek koji se koristi u homeopatskom liječenju je prošao proces ispitivanja. Napravljeni lek se daje grupi zdravih ispitanika (jedni dobijaju lek a drugi placebo ali ispitanici to ne znaju) sve dok se ne pojave prvi simptomi. Pravi se precizna bilješka o svim simptomima na fizičkom, emotivnom i mentalnom planu. Sakupljeni simptomi predstavljaju sliku leka. Potenciranje leka Homeopatski lek djeluje na vitalnu silu i uzrok bolesti a ne na simptom kao posljedicu. Da bismo svaki simptom sagledali potpuno moramo ga posmatrati kroz vitalnu silu koja je dinamična, tako da i lek koji dajemo mora biti dinamičan, što se postiže potenciranjem leka.

Potenciranje lijeka

je poseban postupak koji se sastoji od razblaživanja i snažnog protresanja božice u kojoj se lek nalazi (udaranje božice o tvrdu podlogu), tako da se u homeopatskom lijeku ne nalazi nijedna molekula supstance od koje je napravljen.

Princip prepisivanja jednog leka
Homeopatija je holistička metoda tako da i simptome posmatra kao izraz poremećaja vitalne sile i na osnovu totaliteta simptoma prepisuje se jedan lek koji pokriva taj osnovni poremećaj vitalne sile. Taj lek u sebi sadrži “poruku” za vitalnu silu i pomaže joj da ona sama povrati naručeni balans.

Smjernice izlječenja (Heringov zakon)

Ovaj princip je postavio Konstantin Hering, Hanemanov sljedbenik. Po ovom zakonu pratimo tok liječenja, odnosno pomjeranje simptoma.

– Od unutra ka spolja – ako se simptomi kreću od unutrašnjih organa prema koži to znaci da je prepisani lek dobar i da se liječenje odvija u dobrom pravcu.
– Od važnijih organa ka manje važnim – ako se simptomi povlače sa srca i idu na zglobove, liječenje se dobro odvija.
– Od gore prema dole – ako pacijent ima kožne probleme na licu a nakon leka simptomi se spuštaju na kožu oko struka to znaci da se pacijent oporavlja.
– Od najnovijih simptoma ka starijim – najprije se povlače simptomi koji su nedavno nastali a najduže su prisutni najstariji simptomi. Znaci da se povlače obrnutim redoslijedom od nastanka.

Homeopatija i zdravlje

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti, ili odsustvo simptoma bolesti. To je opšte osjećanje dobrog zdravlja i raspoloženja, osjećanje uravnoteženosti, osjećanje lične slobode i osjećanje zadovoljstva svojim položajem i funkcijom u porodici i društvu. Suština ljudske egzistencije zavisi od sposobnosti organizma da održi svoju dinamičku ravnotežu uz minimum poremećaja i maksimalnu postojanost. Ako postoji fizičko zdravlje onda postoji rezerva energije. Ako postoji emocionalno zdravlje, osoba može i zna da izrazi svoja osjećanja i održi balans sa okolinom. Ako postoji mentalno zdravlje, osoba može jasno da misli, logično zaključuje, donosi odluke i rješava probleme. Homeopatski lijekovi podstiču prirodnu sposobnost organizma da se izliječi. Ima široku primjenu kao preventiva i kao način liječenja hroničnih i akutnih stanja. Homeopatija vam pruža mogućnost da vratite naručenu ravnotežu prirodnim putem.