Energija koju unosimo u organizam određenom vrstom hrane utiče na naše psihičko stanje, emocije i ponašanje. Makrobiotička ishrana predstavlja savršenu ravnotežu u ishrani, a svako pretjerivanje vodi ka dvije krajnosti: krajnjem jinu ili krajnjem jangu.
Drevna kineska nauka i kultura mnogo su istraživale pojavnost jina i janga – sklada suprotnosti, koji je u osnovi svega što nas okružuje. Ovaj fenomen jedan je od putokaza i za čovjekovu ishranu, posebno u makrobiotici.
Ako posmatramo biljku, ona u gornjim dijelovima ima više vitamina (jin), a u donjim više minerala (jang). Za redovno konzumiranje preporučuju se: prirodni začini, nearomatski i nestimulativni napici, žitarice, povrče, mahunarke, alge, voče, izvorska voda i tako dalje. Namirnice koje treba rijeđe koristiti jesu one koje naginju jangu: plodovi mora, odnosno, jinu: sjemenke, koštunjavi plodovi i voće. Po ovoj teoriji, treba maksimalno smanjiti ili potpuno izbaciti hranu koja nosi energiju krajnjeg janga: rafinisana so, jaja, meso, sirevi i perad, odnosno, jina: tropsko voće i povrće, mlijeko, jogurt, šećer, sladoled, rafinisana ulja, vještački zaslađivači, većina lijekova i narkotika.
Pošto je gotovo nemoguće odreći se svih navedenih namirnica, važno je znati da se nakon unošenja krajnje jin hrane, kao protuteža javlja potreba za jang energijom, to jest, hranom koja je u sebi nosi. Tako organizam uspostavlja neophodan balans. Dakle, ako pojedemo nešto jako slano, bićemo žedni ili imati potrebu za nečim slatkim, jer je stanje krajnosti u organizmu nepoželjno i narušava pravilno kretanje energije.