Kada čujete za rak, vjerojatno je posljednja stvar na koju ćete pomisliti fizička aktivnost, piše IFL Science, ipak vježbanje ima ogroman pozitivni učinak na tijelo.
U stvari, većina nas smatra da je rak smrtna kazna. I tretmani za tu bolest čine da se ljudi osjećaju grozno, a nuspojave uključuju umor, tjeskobu, slabost, povraćanje i bol. Tako da uopće nije neobično da ljudi kojima je dijagnosticiran rak baš i ne jure u najbližu teretanu.
Rak ne znači nužno i kraj života
Ali percepcija raka kao smrtne kazne nije u potpunosti tačna. Jasno, ljudi i dalje umiru od te bolesti, ali prognoza za dosta osoba kojima je dijagnosticiran rak i nije toliko loša.
Mnogi koji imaju tu bolest umrijet će na kraju od nečeg sasvim drugog. To znači da se isplati pomagati onima kojima je ona dijagnosticirana da žive dug i zdrav život. Fizička aktivnost može pomoći pomoći ljudima da lakše prebrode loše posljedice tretmana. Vježbe poboljšavaju kardiovaskularnu spremu, snagu mišića, fizičku otpornost i opću kvalitetu života. Uz to će smanjiti umaranje, tjeskobu i depresiju.
Ljudi koji su fizički aktivni nakon što dobiju rak imaju veću vjerojatnost da će živjeti duže od onih koji nisu fizički aktivni, posebno u slučaju raka dojke, debelog crijeva ili prostate. Zdravstveni stručnjaci širom svijeta preporučuju ljudima kojima je dijagnosticiran rak baš budu fizički aktivni.
No ipak većina ljudi, ni tijekom niti nakon tretmana za rak ne postaju fizički aktivniji. U stvari, ljudi čak i smanjuju količinu fizičke aktivnosti nakon dijagnoze i tretmana raka.
Fizička aktivnost je dobra, ali umjereno
Imati zdravstvenu korist od fizičke aktivnosti ne znači trčati maratone ili dizati teške utege. Preporučana količina fizičke aktivnosti za ljude oboljele od kancerogenih bolesti ista je kao i za ostalo stanovništvo. Oko 150 minuta umjerene fizičke aktivnosti tjedno.
To se može izvesti kao pet 30-minutnih brzih šetnji tjedno. Preporučuju se i vježbe koje jačaju mišiće. Ali neke vrste tretmana i terapija stvarno mogu djelovati loše po oboljele te se oni ne bi trebali osjećati loše ako one budu u stanju obaviti preporučenu količinu vježbi.
Jedan od razloga za pad aktivnosti osoba s rakom je taj što doktori i sestre rijetko kad preporučuju fizičku sktivnost pacijentima. A mnogi od nas još uvijek vjeruju da, kada si bolestan, moraš ležati i odmarati.
Sve ovo nije zato da bi se polarizirala medicina i fizička aktivnost. Niti da bi se fizička aktivnost promovirala kao neka vrsta čudotvornog lijeka za sve probleme s kojima se suočavaju ljudi tijekom i nakon terapija. Ali ipak, fizička aktivnost tijekom i nakon tretmana za rak ima brojne koristi. Zato je važno promovirati među ljudima kojima je dijagnosticirana ta bolest vježbanje kao vrstu dodatnog lijeka. Uz dobijanje najboljeg medicinskog tretmana, ljudi bi isto trebali dobiti najbolji mogući fizički tretman.
