Lisnata cikorija nije naročito proširena kao povrtlarska kultura, no ipak se dosta uzgaja u zemljama Zapadne Evrope, posebno u Belgiji, Francuskoj i Holandiji. U Italiji se mnogo uzgaja jedna njena varijanta, takozvana crvena cikorija.
Na našim pijacama naići ćemo uglavnom na tri vrste cikorije. Prva i najzanimljivija je svakako ona s dugačkim mesnatim listovima koji oblikuju valjkastu glavicu bijedo žućkaste do sasvim bijele boje. Na tržnicu dolazi najčešće pod imenom cikorija radič, a u nekim krajevima i kao cikorija. Radi se zapravo o visokokultivisanoj lisnatoj cikoriji čija lisna rozeta se u određenoj fazi razvoja na vrhu poveže, pa se listovi čvrsto priljube jedan uz drugi i rastu u visinu. Unutrašnji listovi, lišeni svijetlosti i sunčevih zraka gube klorofil postaju bljedožućkasti do sasvim bijeli, mekani i vrlo ukusni, gubeći nešto od gorčine svojstvene cikoriji, koja dolazi do glikozida i intibina.
Ovaj postupak vezivanja i izbjeljivanja listova naziva se etioliranje. Njime povrće ne gubi znatnije svoja biokemijska svojstva a kulinarski kvalitet znatno mu se poboljšava. Etiolirani listovi cikorije sadrže 7,7 odsto suhe materije, 0,4 % bijelančevina, 0,13 % biljnih masti i četiri procenta ugljenih hidrata.
Od vitamina najbogatija je vitaminom C (2,9 mg%) i provitaminom A u tragovima, sadrži i vitamine B1 i B2, kao i vitamin K.
Cikorija biljka
Cikorija u ishrani dijabetičara značajna je jer sadrži inzulin (voćni polisaharid koji se koristi u spravljanju hljeba za ove bolesnike jer snižava nivo šećera u krvi). Od mineralnih materija, radič sadrži željezo, kalijum, kalcijum, magnezijum i fosfor. Kako ima i biljnih vlakana, potpomaže varenje, a krijepi organizam u cijelosti. U tu svrhu koristi se i čaj od cikorije. Ta ista lisnata cikorija može da ima i potpuno drukčiji izgled: lišće može da joj bude široko rasperjano, izrazito zelene boje jer listovi nisu vezivani te ne gubi klorofil. Gorkastog je ukusa iz istog razloga: zeleni listovi zadržali su istu količinu glikozida i intibina. Ovu vrstu prodavači po pravilu nazivaju cikorijom, ne povezujući je na bilo koji način s radičem.
Crvena cikorija ima široko rasperjane listove koji rastu iz kratke prizemne stabljike slične spanaku, boja joj varira od crvene do crvenkasto – bijele boje lista i lisnih rebara. Mada je uvedena u kulturu i uzgajana u vrtovima starih Egipćana, Grka i Rimljana još prije naše ere, te cijenjena prije svega kao ljekovita biljka. Cikorija kao povrtlarska kultura i kao namirnica nije u jelovnicima prosječnih domačica naročito zastupljena.
Najčešće se priprema kao salata, iako može uspješno nadoknaditi svako lisnato povrće. Kuhanjem, pirjanjem pa čak i pečenjem mogu se od cikorije pripremiti raznovrsna i izvrsna jela. Nekome možda smeta pomalo gorak ukus biljke cikorije, dok je drugima to upravo prednost, pa se može govoriti o cikoriji kao gurmanskom specijalitetu. Stoga savjetujemo da ne odstranjujete nešto gorči klin na donjem kraju cikorijinog struka, jer gorke materije otvaraju apetit i podstiču varenje.
Salata od cikorije
Salata od cikorije može se inače oplemeniti miješanjem s drugim salatama i voćem, tada se njen pomalo gorak ukus u znatnoj mjeri gubi: s narančama, ananasom ili jabukama. Etiolirani listovi mogu se nasiječi i miješati s krompirom, dok je crvena cikorija (crveni radič) vrlo prikladna za pripremanje miješanih salata, a posebno za ukrašavanje aranžmana s povrćem.
Salata od cikorije recepti
Potrebni sastojci:
- 2 kom cikorije
- 1 veči paradajz
- 2 čena bijelog luka
- so+biber+balsamiko ili (kašikica šećera+jabukovo sirce)
Priprema:
- Cikoriju nasječi na tanke ploske od korjena prema vrhu, malo vise od polovine. Lističe pri kraju ostaviti cijele
- Pradajz isječi na kockice, bijeli luk istisnuti
- Sve pomiješati i začiniti sa soli i biberom i balsamicom
- Ako ne koristite balsamico onda dodati kašikicu šećera
Cikorija ljekovitost
Lisnata i crvena cikorija nutritivno su vrlo slične. Bogate su antioksidacijskim vitaminom C koji nas štiti od prehlade, oksidacijskih oštećenja organizma te pospješuje imunitet. Bogate su i drugim antioksidacijskim nutrijentima poput u mastima topivog vitamina E (alfa-tokoferol) i minerala mangana, zbog čega povoljno djeluju na zdravlje kardiovaskularni sistem.
Navedeni antioksidacijski nutrijenti štite nas i od slobodnih radikala kojima smo izloženi zagađenjem zraka. Kako je vitamin E topiv u mastima, štiti nas i od antioksidacijskih tvari nastalih prilikom oksidacije masti. Uz antioksidacijska svojstva, vitamin E ima ulogu i u metaboličkim procesima te smanjuje rizik nastanka krvnih ugrušaka.
Lisnata i crvena cikorija nutritivno su vrlo bogate namirnice, uz sve navedeno, povoljno djeluju i na zdravlje probavnog trakta. Obje su namirnice bogate dijetalnim vlaknima koja su važna za pravilan rad i peristaltiku crijeva.
Od starih Egipćana pa sve do danas, korijen cikorije koristi se za ublažavanje simptoma probavnih tegoba i smetnji. Zbog visoke nutritivne vrijednosti može se imati koristi uvođenjem cikorije u svoj jelovnik. Može se jesti sirova, kuhana ili djelomično kuhana. Odličan je dodatak miješanoj salati jer joj daje svježinu i obogaćuje okus. Za salatu se mogu kombinirati i lisnata i crvena cikorija, a ako se osuši, od cikorije možemo pripremiti i čaj.
Cikorija kao lijek
Cikorija kao lijek se koristi već stotinama godina za mnoge bolesti, a nastavlja dokazivati svoju vrijednost i dan danas. Liječi probavne organe, jača apetit, poboljšava probavu te izlučivanje žuči i mokraće, pomaže u slučaju gihta i razdražljivosti.
Cikorija kao lijek – korijen vodopije ispržen i samljeven pomiješan s polisaharidom inulinom koji u organizmu hidrolizira u levulozu, fruktozu ili voćni šećer, pa kako nema škroba, služi kao hrana za diabetičare, kao i sve biljke iz obitelji glavočika (Compositae)
Čaj od cikorije
Čaj od cikorije jako je dobar, pa svakako napravite sebi i isprobajte.
Priprema čaja je jednostavna: Trebat će vam 1 žlica mješavine suhih listova i korijena, i 2 dcl vode. Vrućom vodom preliti bilje, poklopite i nakon pola sata procijedite.
Upotreba čaja: Pijte po 2-3 šalice čaja na dan, koji možete zasladiti s medom.
Napomena: Ako čaj pripremate od svježih listova i korijena, uzmite dvije jušne žlice usitnjenog bilja.
Kafa od cikorije
U običnom govoru, cikorija biljka je najpoznatija kao zamjena za kafu, ili sastojak bijele kafe. Ona se pravi od korijena ove biljke koji se suši i prži. Ima karakterističan miris, ukus, čak i boju sličnu kafi. Međutim, tu je u pitanju posebna vrsta cikorije, korjenasta koja se ne koristi za jelo, nego samo za industrijsku preradu u ovu najkvalitetniju zamjenu za kafu.
Biljna kafa od cikorije priprema se na sličan način kao i turska kafa. Najbolje je da sami uberete korijen, operete ga i osušite. Pa ga sameljete i potom iskoristite za kafu.
Na jednu šoljicu vode (250 – 300 ml.) dodajte kafenu kašičicu mljevenog korjena cikorije. Stavite u hladnu vodu i nakon što voda provrije, ostavite je na štednjaku još par minuta.
Pričekajte da se talog slegne, pa zatim, možete dodati cimet, med, agavin ili javorov sirup, po želji. Prema starim običajima, cikorija se kuhala s mljevenim žirom, ječmom ili raži.
