Herbarium – Badem slatki

1
515

Nazivi biljke

Familija: Rosaccae
Narodni:Badem
Latinski: Amygdalus communis
Ljekarski: Aqua amigdalarum
Engleski: Almond
Njemački: Mandel
Talijanski: Pesco
Francuski: L’amande

Nalazište:

Uspijeva u zemljama oko Sredozemnog mora, a kod nas u Dalmaciji i Primorju.

Opis:

To je drvo visoko oko 4 m, dugoljastih, šiljatih, na rubu nazubljenih listova. Kod nas cvate već u siječnju, prije svih drugih voćaka. Cvjetovi su ružičaste boje. Plod je duguljasta koštica s jednom, rjeđe dvije sjemenke, prevučene smeđom kožom koja u toploj vodi omekša i lako se skida s jezgre sastavljene od dviju uljastih, plosnatih imesnatih kotiledona. Postoji gorki badem, čije je sjeme gorko, a pri žvakanju se osjeća miris po cijanovodičnoj kiselini i benzaldehidu. Ta je vrsta otrovna. Slatki, jestivi badem ima potpuno bijele kotiledone, a gorki žućkaste.

Sadrži:

Gorki badem (Amygdalus amarus) razlikuje se od slatkoga (Amygdalus dulcis) samo po tome što u njegovu sjemenu ima heterozida amigdalozida, a u sjemenu ga slatkog badema nema. U slatkom bademu, osim toga, ima više šećera i ulja. Otrovno sjeme gorkog badema smije se upotrebljavati samo u svrhe liječenja, ali i to vrlo oprezno; za jelo nikako, Sjeme gorkog badema sadrži 40-55% masnog ulja, oko 5% šećera, oko 25% bjelančevine, 2,2-4% amygdalina, zatim sluzi, gume i cijanogenetskog heterozida koji daje gorkost (a baš je on ljekovit). S vodom i encimom emulzinom hidrolizira se u cijanovodičnu kiselinu, benzaldehid i eterično ulje (Oleum amygdalae amarae aethereum). Cijanovodična je kiselina jak otrov, pa nešto više sjemenki može izazvati smrt. Voda gorkih badema (Aqua amygdalarum amarum) narkotik je i sedativ. Najveća doza je 6 g badema za odraslog. Bademovo ulje sadrži oko 80 % trioleina.

Bere se:

potkraj ljeta, kad sjeme potpuno dozreo. Tada se rasprostrto suši na propuhu. Sprema se u ljusci, kao orasi, a kad se želi upotrijebiti, razbijaju se koštunjave ljuske.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Gorki badem mora se zbog otrovnosti upotrebljavati vrlo oprezno, i to pomiješan sa slatkim. Oba umiruju bolove. Tzv. mlijeko gorkog badema uzima se protiv groznice, bolesti želuca i crijeva, a umiruje i srčane bolove. Priprema se ovako: Sjeme badema (50 g) moči se u toploj vodi da s njega padne kožica, zatim se u porculanskoj posudi (tarionici) zgnječi s malo hladne vode (100 g) i šećera (50 g), a kad se šećer rastopi, sve se procijedikroz čistu lanenu krpu i pije kao limunada. To mlijeko osvježuje u .slučaju zamorenosti živaca. Mlijeko gorkog badema priprema se od 6 g slatkog badema, 4 g gorkog badema, 60 g šećernog sirupa i 1/2 I hladne vode. To se mlijeko ne pije kao limunada, zbog otrovnosti, nego tek po 1 veliku žlicu triput dnevno, poslije jela. Mnogi grizu po 1 slatki badem (sjeme) dnevno protiv žgaravice i boli od želučanog čira. Često se mjesto masnih oraha za kolače upotrebljava mljeveni badem, pa uz užitak ima i koristi od njegova ljekovitog djelovanja. Zbog opasnosti da se u industrijskim proizvodima medu slatkim nađu i gorki bademi, bolje je kloniti se likera i sličnih proizvoda od badema. Ulje slatkog badema blagi je laksans za djecu. Sirupus amygdalinus i emulsio amygdalina oleosa uzimaju se protiv kašlja.